Đorđe Obradović o mladima, studiju i struci: Svi žele studirati medije, ali činjenica je kako u današnjim medijima nema previše novinarstva

155

Dr. sc. Đorđe Obradović, docent Sveučilišta u Dubrovniku, za Dubrovnik Insider prokomentirao je veliki interes mladih za studij Mediji i kultura društva koji godinama bilježi samo rast te objasnio zašto ‘linija manjeg otpora’  nije dobra za druge struke kojima se treba više posvetiti, usporedio je prijašnje generacije sa sadašnjim te naglasio kako je pravog novinarstva u struci danas sve manje.

 

Po Vašem mišljenju zašto najveći interes među mladima vlada za studij Mediji i kultura društva? Ima li posla za sve? Hoće li se svi oni moći zaposliti u struci? 

– Teško je reći što mladi ljudi vole, odnosno ne vole i kako zamišljaju buduće poslove. U pravili mladi ljudi odabiru ono što više vole, a ne ono što im statistički podaci govore da će se na tržištu rada lakše zaposliti. Naravno, jedan dio njih misli na to gdje će se lakše zaposliti, ali nema sklonosti mladih za te struke koje su najtraženije. Veliki broj studenata koji upisuje Medije i kulturu društva je vjerojatno zbog toga što je struka odnosi s javnošću popularna u svijetu i što se razvija i sve je više posla u tom svijetu, jer tako funkcioniraju europske i svjetske institucije, kroz lobiranje i razne komunikacijske agencije. Isto tako razna poduzeća u Hrvatskoj još uvijek nemaju osobe za odnose s javnošću tako da se i tu otvara stalni posao. Osim toga komuniciranje je puno šire od novinarstva i od odnosa s javnošću i izučava se na našem studiju, te je primjenjivo u turizmu. Najveći broj naših studenata radi u turizmu  baš u toj službi komuniciranja.

Mislite li da je dobro što toliko mladih ide za tim zanimanjem, dok za druge studije tehničke struke zanimanje opada? Žele Ii svi koji upišu studij baš to studirati ili postoji neki drugi razlog?

– Meni bi osobno bilo drago da puno više mladih ljudi upisuje računarstvo i elektrotehniku, ali činjenica je da mnogi koji završe srednju školu žele izbjeći studije na kojima ima matematike. Također, kad se gleda zapošljavanje, jako je dobro mladim ljudima koji su puno učili upisati medicinu jer u tom zanimanju uvijek nedostaje ljudi, ali činjenica je da to mogu samo najbolji učenici. To su teški fakulteti kojima se treba potpuno posvetiti, pa i u tome treba tražiti razloge zašto se studenti opredjeljuju za društvene i humanističke znanosti. Nekad idu linijom manjeg otpora, a trebamo znati da u Dubrovniku mnogi roditelji i mladi žive od iznajmljivanja apartmana, tako da oni u stvari žele završiti studij i imati visoko školsko obrazovanje, ali ne žele nužno raditi u struci. S tim uopće nisam suglasan. Takav rentijerski mentalitet nije dobar jer mladi ljudi moraju izražavati kreativnost i moraju se na poslu stalno razvijati osmišljavajući nešto novo i tako napredovati, kako u poslu tako i u životu.

Napretkom tehnologije mladi su postali asocijalni, sve im se nudi na pladnju, a posljedica toga je da ne trebaju razmišljati previše. Čini li Vam se da su današnje generacije manje maštovite i kreativne, ali i nepismenije od prijašnjih?

– Uvijek nekako gledam kad se nešto uspoređuje, usporediti to u kontekstu toga vremena. Među prvim generacijama na našem studiju i među najnovijim generacijama ima jako puno kreativnih mladih ljudi koji vole ono što uče, a pritom se razviju i usavrše u svom poslu. Ima i onih koji upišu neki studij, pa kasnije shvate da to ne vole pa upišu neki drugi ili potpuno odbace studiranje. Ne bih to generacijski dijelio nego bih rekao da uvijek postoji jedan dio generacije koji je vrlo ambiciozan i želi puno naučiti, postoji srednji dio koji se ne želi maksimalno truditi i zadovoljava se nekim prosječnim znanjem, a postoji i onaj dio koji pokušava više različitih studija pa na kraju odustanu od bilo kojeg.

– Mnogi mladi po mom sudu znaju što hoće, a oni koji ne znaju moraju se tražiti. To je bilo prije, to je i danas. Sad što se tiče tehnologije i promjene, one su svakako promijenile način života i starijim i mlađima. Treba se prilagođavati novome svijetu, ali koristiti tehnologiju u skladu s načelima i ne upražnjavati govore mržnje, kako bi društvo postajalo bolje, to jest, prvo pojedinac pa onda društvo. Za to treba vremena.

– Ja sam optimist baš zato što radim s mladim ljudima i vidim da oni tijekom studija sazrijevaju i postaje sve bolji. Imam sreću pa predajem i na drugim odjelima, Pomorstvu koje spada u prometne znanosti, i na Akvakulturi koja spada u prirodne znanosti. Vidim da i na drugim odjelima i studijima ima taj dio generacije koji je izvrstan, kao i oni koji se još traže. Treba pustiti one mlade koji se ne mogu naći odmah u 18. godini i ne mogu pogoditi pravo zanimanje da iskoriste drugu ili treću šansu. U Hrvatskoj je danas toliko fakulteta, ima više fakultetskih mjesta nego studenata i svatko može naći svoje mjesto pod suncem. Bilo bi bolje da od malena znaju što vole ili čime se žele baviti, ali ne treba od toga stvarati pritisak kao u Japanu da ako u svemu nije najbolji ne valja, pa ne može svatko biti prvak svijeta!

Što biste savjetovali mladim ljudima koji se bave ovim poslom? Kako pomiriti etiku s onim što se od njih traži?

– Savjetovao bih da im uvijek misao vodilja bude etika, da rade isključivo po vlastitim moralnim i etičkim načelima struke koja su propisana kodeksima. Najvažnije je raditi etično, a uvijek će biti situacija gdje se treba uraditi kako urednik traži i slično, međutim treba paziti što je društveni interes. Ono što je u javnom interesu ne smije se napadati i omalovažavati. To je uloga novinara prvenstveno. Nije uvijek lako, ali se može.

Kao dugogodišnjeg novinara je li Vas ljuti što se danas više manje sve svodi na vijesti koje to nisu? Ide li se za senzacionalizmom kako bi se dobilo što više klikova? Je li se novinarstvo svelo na klik?

– U pravilu ja to ne smatram novinarstvom. Činjenica je kako u današnjim medijima nema previše novinarstva, to su uglavnom komunikacije među ljudima koje su nekad bile telefonom ili pismom. Danas je to na društvenim mrežama, potom tu su različite korisničke objave koje su prije bile u domeni ogovaranja uz kavu ili kod kuće ili u susjedstvu. Samo novinarstvo ipak se zadržava, jer netko treba raditi selekciju podataka. Mora se od onoga rekla-kazala nešto znati i sastaviti.

– Kad vidim ove naslove, mamce, takozvane clickbaitove, to preskačem jer znam da iza toga nema sadržaja. Stvar je medijske kulture i onih čitatelja korisnika da prepoznaju odmah je li ih nešto zanima, je li to novinarstvo li samo zabava. Žele li se posvetiti novinarstvu mogu, ovo ostalo je upražnjavanje zabave, poput gledanja televizije ili nekih trivijalnih stvari.

– Takva praksa u novinarstvu je postala normalna.  Ja osobno, nemam vremena to čitati, ali ako netko ima,  ne znači da je to što je napisano – novinarstvo.  Nije novinarstvo sve što je objavljeno. To su različite objave koje za cilj imaju zabaviti korisnike. Prednost novih medija je obilje informacija, svatko tko se želi potruditi može ih naći. Isto kao što može pronaći zabavu, može pronaći i pravo novinarstvo, ako zna što traži.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *