Hrvatska čuva četnike kao zjenicu oka u glavi, dok svoje ratne veterane gazi, vrijeđa i sustavno ponižava

59

Niti jedna od organizacija koje se bave silovanim ženama i nasiljem nad ženama nije rekla niti riječ o svjedočanstvima silovanih žena u ratu koje i danas na ulici sreću svoje silovatelje, danas ugledne i poštovane građane, ponekad i u uniformama hrvatske policije.

Vesne Teršelič nije bilo, da priča o potrebi kažnjavanja svih ratnih zločina. Ni brata od sestre Pusić, Zorana. Nije bilo ni Sarnavke da palamudi o feminizmu i silovanjima. Nije bilo novinara koji su se koliko jučer zgražali nad time što Merčep uopće iz zatvora smije u toplice i što je Norac nakon odslužene kazne pušten na slobodu, umjesto da robija doživotno, neovisno o tome na koliko je osuđen, da bi danas gromoglasno šutjeli o svjedočanstvima žena u Vukovaru.

Isto tako, niti jedna od organizacija koje već preko dvadeset godina maltretiraju Hrvate potrebom istrage svih ratnih zločina, nije rekla niti riječ u vezi prosvjeda u Vukovaru, kojim se tražila istraga svih ratnih zločina, ne samo onih malobrojnih počinjenih s hrvatske strane, nego i onih desetak puta brojinijih, koji nisu bili djelo frustriranog pojedinca, nego dio sustavne politike genocida koju je provodila republika Srbija.

Ta politika genocida, koja je uključivala masovna ubijanja civila, sustavna silovanja, koncentracijske logre i mnogo toga drugog, provodila se uz znanje i potporu javnosti uSrbiji. Unatoč tome, u Srbiji i danas prevladava narativ kako se srpski goloruki narod branio od povampirenih ustaša. A taj narativ prodaju i danas razne udruge u Hrvatskoj. Umjesto da izvrše pritisak na javnost u Srbiji da se suoči s vlastitom genocidnom prošlošću, oni vrše pritisak na Hrvatsku da kaže kako je provocirala i da je to zato. I da Jasenovac. Znate, to je ona filozofija „kurva je izazivala“ na koju feministice inače dobiju osip – politika reviktimizacije žrtve. A i inače smo, jelda, ustaše.

Nije bilo nikog. Nije bilo udruga, nije bilo HDZ-a, nije bilo niti nikog iz SDP-a. Čak ni oni, kojima bi posao bio kritizirati vladu, naročito kad ne kažnjava ratne zločince, koji bi na tome trebali pokušati poentirati, nisu došli. Jer, tražiti kažnjavanje srpskih ratnih zločinaca očito u Hrvatskoj mogu samo „ustaše i ekstremni desničari“. A ovi iz SDP-a sigurno ne žele da ih se tako gleda, pa žmire na oba oka na to da se četnici već 20 godina cere svojim žrtvama.

Hrvatska čuva četnike kao zjenicu oka u glavi, dok svoje ratne veterane gazi, vrijeđa, sustavno ponižava. Otpušta masovno s posla da bi ih onda krivila za to što su u mirovini. Svako lijevo smetalo se smije po njima nekažnjeno istovariti, pa nisu to homoseksualci, ni imigranti, ni crnci da ih se ne bi smjelo vrijeđati.

Oni koji su digli svoj glas za kažnjavanje nekažnjenih ratnih zločinaca, zločinaca i silovatelja koji već desetljećima egzistiraju kao ugledni građani, antifašisti, pa i „žrtve hrvatskog nacionalizma“, u što ih pokušava, i to uspješno, promovirati lider HDZ-a Milorad Pupovac, su u međuvremenu, zajedno sa silovanim ženama, proglašeni bagrom, ustašama, nacionalistima, ekstremnim desničarima, katolibanima. Ženama žrtvama silovanja je svojevremeno Vesna Pusić poručila da umjesto da se žale podrže prave žrtve, one s gay pridea. Koje su inače zaštićene kao pande u rezervatu. Prijekoran pogled upućen prema njima se kažnjava zatvorom i ekskomunikacijom iz „civiliziranog“ društva zbog „govora mržnje“: grubo vrijeđanje žena koje su silovane u ratu je posve OK.

Na kraju, nitko nije došao. Došli su „uobičajeni sumnjivci“ kojima je lako prilijepiti etiketu „ekstremista“. Pristojan svijet u Hrvatskoj je tolerantan i tolerira ratne zločince. Pod uvjetom da su srpski.

No, treba ipak poručiti svim onim finim, civiliziranim ljudima, koji „ne mrze“, koji žive u svom oblaku odvojenom od hrvatske stvarnosti, ljudima okupljenim oko Plenkovića i oko SDP-a, IDS-a, da su ovom šutnjom i opstrukcijom izgubili svako moralno pravo ikad više spominjati bilo kakve eventualne ratne zločine s hrvatske strane.

Majstori opstrukcije i distrakcije

Silenzio stampa. HRT nije prenosio skup u Vukovaru, vjerojatno nisu skupili novac za prava, ili što? Novine nisu prenijele potresne priče silovanih Vukovarki. Nisu prenijele potresne priče onih kojima su ratni zločinci koje nitko ne traži i nitko im ne sudi pobili najmilije, na najzvjerskije načine. Ne.

Svjedočanstva hrvatskih žrtava za hrvatske medije nisu vijest vrijedna spomena. Da je tako nešto ispričala kakva Srpkinja, naslovnice bi mjesecima vrištale o državi koja ne kažnjava ratne zločine, zaštitnicima ljudskih prava bi išla pjena na usta, Documenta bi tražila i dobila pet-šest milijardi iz proračuna za istraživanje ratnih zločina i gubljenje vremena, snimilo bi se još deset filmova iz serijala „Srbljenka“ i svako Narodno kazalište u Hrvatskoj bi moralo postaviti bar tri-četiri predstave o Aleksandri Zec u režiji Olivera Frljića, po dramskom tekstu Vojislava Šešelja.

No, zato smo iz masmedija saznali da je to u Vukovaru bio skup „ekstremnih desničara“. Saznali smo da je skup u stvari bio protiv Plenkovića, „puzajući državni udar“, bar tako piše EPH-ov pošteni Albanac Robert Bajruši u Jutarnjem. „U stvarnosti, bilo je to pokazivanje mišića radikalne desnice i istih aktera koji su 2014. postavili šator na Savskoj cesti. Čak su i izjave sudionika vrlo slične, u subotu su sudionici spominjali “nepravdu”, “izdaju” i “zaborav”, dok su šatoraši izjavljivali kako su se okupili jer “smatraju da se osjećaju poniženima i zaboravljenima”, kaže Bajruši, trbuhozborac vlasti, koja god bila.

„U stvarnosti je šator na Savskoj predstavljao puzajući državni udar protiv Vlade Zorana Milanovića, kao što je vukovarski skup čin dubokog političkog pritiska na premijera Andreja Plenkovića, iza čega stoje radikalni desni krugovi. Iz njihovih je istupa vidljivo da žele krojiti Hrvatsku po svojoj mjeri, a priča o žrtvama samo je dobar povod. (…)

Jedino što su prešutjeli Josić i Penava jest podatak da za aboliciju srpskih pobunjenika nije odgovoran Plenković, nego – Franjo Tuđman. (….) Jako je loše ako postoje ubojice ili silovatelji koji se nalaze na slobodi, ali bilo bi puno gore kada bi što je istina u ovoj zemlji određivali razni Penave i Josići“, kaže on.

Što nam pravi autor tog teksta, Plenković i njegova briselska kamarila guzoštipača i alkoholičara poručuje? Prvo, prosvjed po njima očito nije demokratska institucija i pravo građana u demokraciji, nego „puzajući državni udar“. Drugo, hrvatski ratni vojni veterani i invalidi su šatoraši i ljudsko smeće, iz njegove perspektive. Treće, neće Vukovarci, koji jako dobro znaju tko je bio tko u Vukovaru i tko je koga ubio, govoriti o tome tko je ratni zločinac, a tko ne, bez da Milorad potvrdi da se to smije.

Naravno, puzajući državni udar nije prosvjed, ali jest bilo pisanje Nacionala o Karamarku, recimo. No, zašto Plenković misli da je on taj protiv kojeg je organiziran skup u Vukovaru? I zašto su HDZ-ovi ljigavci prijetili sankcijama svim HDZ-ovcima koji bi se drznuli odazvati prosvjedu u Vukovaru? Odakle strah od „politizacije prosvjeda“, kad je građanski prosvjed politički čin sam po sebi?

Sve to jasno govori da je vlast u Hrvatskoj ne samo antidemokratska, već i pomalo fašistoidna. Ne samo ova HDZ-ova, nego i ona SDP-ova koju je obilježio braniteljski prosvjed. I jedni i drugi se boje prosvjeda građana. Plenković, pomalo već paranoičan, u svemu vidi zavjeru protiv sebe, pa tako smatra da je sve što se događa upereno protiv njega.

Malo si previše umišlja, reklo bi se: druga je stvar to što on štiti srpske ratne zločince na zagovor svog koalicijskog partnera, profesionalnog „lojalnog“ državnog Srbina. Koji svoj položaj državnog Srbina koristi da bi zaštitio „svoje“, po nacionalnoj osnovi i mimo bilo kakvih principa.

No, najzanimljiviji je stav Plenkovića – Bajrušija o Tuđmanu. Radi se o udbaškoj ujdurmi za maloumne, da je Tuđman kriv što ratni zločinci šeću Vukovarom jer je potpisao amnestiju. Ne, nije. Amnestija se odnosi samo na djelo oružane pobune protiv RH, ne i na bilo kakav ratni zločin ili zločin protiv civila u ratu. Ništa nije sprječavalo DORH da diže optužnice, najmanje Tuđmanova amnestija, ništa osim politike držanja politički nepoćudnih slučajeva u ladici do zastare. Sve to Bajruši jako dobro zna, samo namjerno tekst intonira tako da okrivi Tuđmana za to što sudovi ne žele procesuirati

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Komentari


TAG


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *