Nisam bila svjesna koliko su razvedene žene u nas stigmatizirane dok se nisam razvela

12 Lipanj 2018
Autor :  

Zamislite da kroz svoja najteža krizna razdoblja u životu, kao što je, primjerice, razvod braka, prolazite uz podršku prijateljica koje vas razumiju, koje će vas osnažiti kada vam je potrebno ohrabrenje ili saslušati kada vam je potrebno sređivanje vlastitih misli i osjećaja. Njihovo mišljenje cijenite, a sigurne ste da su dobronamjerne i pouzdane, da vas neće izdati i napustiti kad su najpotrebnije. Životni tempo danas rijetko kome omogućuje da stekne i održi čvrst krug prijateljica, ali prijateljske podrške ne treba se zato odreći. NADJA SKAZLIĆ vodi školu osobnog razvoja i program za osnaživanje žena “Novi život Nova ja”, u kojem se nalaze podrška, ohrabrenje, poticaj…, stvari koje pronalazimo u krugu prijateljica. Ona je terapeutkinja tjelesno integrativne terapije. Bavila se pedagoškim radom i poduzetništvom, završila brojne edukacije i danas, kako kaže, živi život kakav želi i pomaže drugima. Radi u grupama i individualno, u zatvorenom i u prirodi, organizira povlačenja (retreat) za žene, primjenjuje ples i vježbe kako bi se naučeno ugradilo u svakodnevni život i navike, a ima i programe prilagođene za muškarce, na kojima je također sve više polaznika.

Dvadeset ste godina bili u poduzetništvu, a onda ste na pragu pedesete godine života odlučili promijeniti život i krenuti u nešto novo. Što vas je navelo na taj veliki životni zaokret? 

To je u stvari moja treća karijera. Nakon studija, deset sam godina radila kao učiteljica i to mi je iskustvo iznimno korisno u današnjem radu. Mogu reći da sam učiteljica po vokaciji, i dalje to radim u svojoj Školici. 1990. pokrenula sam u suvlasništvu sa sestrom obiteljski posao koje je trajao 20 godina. To je bio odličan poligon za učenje poduzetništva i kreativno izražavanje. Sad mi je to iskustvo veliki resurs. Još sam 2006. godine znala da želim izaći iz obiteljskog biznisa i raditi s ljudima, ali nisam još znala što. Išla sam na razne seminare, tražila se. Zato imam uvid u brojne tehnike osobnog razvoja, jer sam od mnogih završila prvi stupanj, zaključila da to nije moj put i krenula dalje. Kad smo 2011. godine zatvorili našu tvrtku, upisala sam s 49 godina četverogodišnju edukaciju za terapeuta. To je zanimanje u kojem su godine, zrelost, iskustvo i gubici kroz koje sam prošla velika prednost, a ne mana. Spojila sam sve svoje kvalitete i znanja u novi projekt i tako ponudila sebe. Vjerujem da je to put za sve koji se žele baviti poduzetništvom: zapakirajte u poslovni model sebe i ponudite svijetu ono najbolje što imate, ono od vas što svijetu treba.

Niste se bojali novog početka u zreloj životnoj dobi? Niste se bojali neuspjeha? 

Moramo prevladati strahove. Često čujem od mladih klijenata kako s 30 i nešto godina govore da su im to već “one” godine kad je najproduktivniji dio života pri kraju. Kao da više nemaju vremena. Ne vide dalje. Pisala sam na blogu o takvoj svojoj zaslijepljenosti. Iza nje je strah. Ja sam unatoč tomu, s 49 godina upisala novi studij te nakon toga završila još dvije edukacije. Život je tako bogat, samo trebamo pružiti ruku. Otvorena sam svemu što mi donosi, tko zna kamo će me još odvesti?

upisala sam s 49 godina četverogodišnju edukaciju za terapeuta. To je zanimanje u kojem su godine, zrelost, iskustvo i gubici kroz koje sam prošla velika prednost, a ne mana…

Radionice i predavanja “Novi život Nova ja” prilagođene su osobnom razvoju nakon raskida i razvoda. Zbog čega ste se okrenuli toj temi? 

Prekidi veza i razvodi su velika tema koja je u našem društvu jako stigmatizirana, mada se to na prvu ne bi reklo. Ta je stigma pogotovo usmjerena prema ženama, jer je status udane žene u patrijarhalnom društvu najviše što žena može postići, a status razvedene je vrlo nisko u vrijednosnom sustavu. U urbanim sredinama se taj omjer mijenja, ali se razvod i dalje doživljava kao gubitak i razlog za sram. Ni sama nisam bila svjesna toga sve dok se nisam razvela. Bila sam iznenađena kako su se neki ljudi počeli prema meni drugačije odnositi, mada se ja kao osoba nisam promijenila. Tada sam osvijestila koliko je snažna zaštita institucije braka: ako imate svog muškarca, nitko vas izvana neće dirati, sigurni ste i zbrinuti. Cijena te “sigurnosti” mnogim ženama je vrlo visoka, ali se njeguje vanjska slika radi očuvanja mjesta u društvu. Zbog straha od te stigme mnoge ostaju u lošim brakovima predugo. To se ipak mijenja, danas je lakše. Program za oporavak nakon prekida i razvoda (koji najčešće uključuje i pripremu za razvod te prolazak kroz njega, ovisno o tome kad se klijent/ica uključi u program) samo je jedan od programa kojima se bavim. Budući da je taj događaj velika prekretnica i ostavlja dubok trag, radimo na više razina. Važno je znati zašto se veza raspala, što iz toga možemo naučiti, što nismo vidjeli, a stalno je bilo tu. Prekinut odnos treba dobiti svoje mjesto. To je dio našeg života, oblikovao nas je, ne treba ga se odricati, ali niti nositi u novi život. Radimo i na koracima prema trasiranju novog partnerstva, kad za to bude vrijeme.

Tek nakon razvoda sam osvijestila koliko je snažna zaštita institucije braka. ako imate svog muškarca, nitko vas izvana neće dirati, sigurni ste i zbrinuti… Cijena te “sigurnosti” mnogim ženama je vrlo visoka, ali se njeguje vanjska slika radi očuvanja mjesta u društvu…

Škola osobnog razvoja za žene “Novi život Nova J”a (Školica) osmišljena je kao sistematska i temeljita podrška dubokoj transformaciji žena u bilo kojem kriznom razdoblju. Neke polaznice su se za nju odlučile baš zbog razvoda, ali ima i žena koje su u brakovima i vezama, koje su slobodne. Razne su motivacije za polazak u školu, sve se žele osjećati lagano, radosno, imati ispunjen i smislen život.

Imate li povratnu informaciju o tome što se s polaznicama događa nakon što završe program koji vodite?

Upravo ističe četvrta godina mog rada u ovom području. Ne brojim polaznike, imamo mnogo radionica i programa gdje ljudi dolaze povremeno. Dođu, budu neko vrijeme, odu. Neki se opet vrate. Osobni razvoj se ne može staviti u kalupe, svaka osoba je drugačija, ima drugačije potrebe, resurse, različite prepreke i kapacitete da se s tim nosi. Nikoga ne guramo preko granica, svaka osoba je odgovorna sama za sebe i ne mora ništa ako joj je previše u tom trenutku. Inače nam je u životu svega previše, ovdje učimo drugačije. Osjetiti sebe, svoj ritam i uzeti si pravo dati si koliko i kada nam treba. Ne morate ništa – prva je rečenica koju kažem kad počnemo s radom. Iznenađujuće, vrlo je efikasna, tek se nakon te rečenice pokrenu. Što se s njima događa nakon Školice? Nekima tri godine nisu dovoljno, tek se odmrznu na drugoj, trećoj godini i napredak ovisi o stanju u kojem su došle. Uglavnom, ako odrađuju sve što im je ponuđeno, nakon Školice polaznice imaju osjećaj sebe. Prepoznaju svoje potrebe, mogu se pobrinuti za sebe, imaju osjećaj vlastitih granica i zrelije ulaze u odnose. Mogu razlikovati stvarne osjećaje, prepoznati distrakcije. U Školici se teorijom bavimo samo koliko treba da razumiju kontekst u kojem jesu. Sve ostalo vrijeme posvećeno je praktičnom rješavanju prepreka, odbacivanju tereta, iscjeljenju odnosa, punjenju resursa, dovršavanju nedovršenog. I sve to uz mnogo ugode i otvoreno srce. Ponekad nije lako, ali vrijedi.

ONENASTUPAJU.HR

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…