Ivana Žuvela Kalina

Ivana Žuvela Kalina

Email: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Sinoć se u restoranu Komarda tražila stolica više. "Komarda" je ovoga puta ugostila Miroslava Škoru i njegov bend, dok su posjetitelji uživali u posebnom meniju pripremljenom za baš tu večer.  Najljepši pogled na svijetu,  hitovI "Mata", "Šumi, šumi javore", "Juliška", "Sude mi", "Ne dirajte mi ravnicu" ,učinili su ovu toplu kolovošku noć nezaboravljivom.

Škoro je pokazao kako je i vrstan zabavljač, pa je mnogo puta i nasmijao okupljenu publiku. "Vatreni su me naučili nečemu, pa tako nakon ovog SP u nogometu, ne deklariram se više ni kao Slavonac, ni porijeklom Imoćanin, nego samo kao ponosan Hrvat", završio je koncert Miro uz pjesmu "Lijepa li si".

Što će nam iduće pripremiti restoran na dubrovačkim Pločama, ostaje nam još za vidjeti, ali ne sumnjamo kako će biti zanimljivih izvođača, dobre hrane i zabave.

Tko je sve uživao na Komardi, pogledajte u našoj fotogaleriji.

 

Kad smo bili mali, govorili su nam da ne sjedamo na hladnom, jer ćemo prehladit jajnike. Govorili su nam da ne idemo vanka mokre kose jer ćemo dobit meningitis, govorili su nam da se maknemo od propuha, učili nas kako nam vazda bječve i gaćice moraju bit čiste, ne daj Bože neke prometne, zamisli da te nađu s rupom...Nitko nam nije govorio o rupi u duši, koja se stvara nekako čim staneš na svoje noge. Nitko nam nije rekao kako je život i nepravda i bol, kako ti se dogode stvari na koje ne možeš utjecati. Iako želiš, svim srcem. Iako daš sve od sebe.

Kad sam bila mala, zamišljala sam život kao neko čarobno mjesto, bez jednoroga (njih ne volim iz nekog nejasnog razloga). Nitko te ne pripremi na oluje u tebi, nitko ti ne kaže kako možeš roditi dijete s poteškoćama, imati rak na sisi, kako će ti netko blizak umrijeti, doživjeti rastavu braka ili bilo što takvo, što izaziva lom. Ono što te nauče jest da glumiš da je sve u redu, da se glupavo smijuljiš i kad ništa nije smiješno, jer "ne smiješ im dat gusta". Nitko ti nije rekao kako će biti dana kad poželiš pasti u komu i zamrznuti svoj život na barem dvije godine. Nauče te da prolaziš kroz život poput nakeženog klauna koji onako jezivo izgleda i kako uvijek moraš imat napicu na stolu i urednu frizuru. Da ne bi netko rekao..da se netko ne bi sažalio...

Nitko nas nije učio kako život ima jako puno lica i kako se nećeš najbolje snaći. Zato mnogi od nas, onako sami sa sobom razgovaraju, s nutrinom svoje duše i pitaju se gdje sam to pogriješio. I onda dođeš u neke godine, kad jednostavno shvatiš, da 99 posto toga uopće nije važno. Shvatiš, kako glupavo smješkanje nema nikakvog smisla, osim lažnih bora smijalica.

Shvatiš kako si često sam ko Pale sam na svijetu, onih dana kada po nekoliko puta umireš u sebi.

Shvatiš, da moraš živjeti dan po dan, onako kako najbolje znaš. Nekada treba jednostavno leći na pod i praviti se da problema nema. Možda otiđe, nikad ne znaš s tim problemima..I prije toga obavezno skuhati kafu.

Shvatiš da je život sazdan od trenutaka i da jedino od njih moraš živjeti. Moramo naći život u osmijehu, (kad je stvarno smiješno), u zagrljaju svoje djece, u onim samotnim jutarnjim, najdražim kafama, dugim telefonskim razgovorima s dragom nam osobom, u maženju svog ljubimca, u momentima kad smo svoji.

I nastaviti disati.

Facebook grupa Dubrovnik nekad, interesantna svima onima koji vole Grad, osnovana je 10.siječnja 2012. U ovoj grupi možete naći stare fotografije ljudi, Dubrovnika i njegove okolice, video zapise i kartoline nekog drugog vremena. Osim zanimljivog materijala, kojeg na nekom drugom mjestu teško možete naći, ono što ovu grupu čini drugačijom od ostalih je ta što se njezini članovi druže. Već treću godinu za redom organizira se večera u konobi Linđo na Babinom kuku, uz zvuke Srđana, Buca i Vukana.

Administratori ove divne facebook grupe su Ivo Batričević i Ljubo Milinković, kojima se kao građani moramo zahvaliti na trudu i volji, na svemu onome što smo od njih naučili, na prikupljenom materijalu, a i na ovom druženju koje čini ovu grupu živom.

Tko je sve bio na večeri na Babinom kuku, pogledajte u našoj fotogaleriji.

Ovo je Goge. Kćer naše Magde. Goge ima četiri godine i dijagnozu hiper noge, a hipotona je u trupu. Ne hoda i ne može sama sjediti. Četvorogodišnjakinja nema razvijen osjećaj za gutanje, tek je počela učiti žvakati, priča tek nekoliko riječi, ali razumije dosta toga.

Gogina mama Magda živi od 2300 kuna njega za djevojčicu, 831 kune uvećanog dječjeg doplatka i 1500 kuna osobne invalidnine. Njih dvije žive same, jer je Gogin otac prije nekoliko mjeseci nenadano preminuo.

Podstanari su, a curica bi 3.rujna trebala krenuti na terapiju lokomatom u Poliklinici Glavić, koja će joj, nadamo se, olakšati hodanje. Za tu terapiju mama Magda trebala bi odvojiti 35 000  kuna.

Molimo dobre ljude za pomoć, za Gogu i njezinu mamu. Pokažimo im kako nisu same.

HR5324070003262082133
MAGDA KNEGO
OTP BANKA

"Curica se zove Lucija, ima deset godina. Ima i tumor i mora na operaciju, a njezini roditelji nisu u mogućnosti kupiti Luciji potrebne stvari" Ovako je Iva Funtek zamolila Mame iz Dubrovnika za pomoć, tražila odjeću, pidžamu, papuče za bolnicu. U tren oka se skupilo sve potrebno.

Obitelj se preko Ive zahvaljuje svim dobrim ženama na brzoj pomoći za njihovu malu kćer, pred kojom predstoji teška životna bitka.

Hvala na svim dobrim ljudima, a dubrovačke su mame pokazale još jednom svoje veliko srce.

Jučer smo pisali o neredu po Solitudu, slomljenim tuševima, klupama, iščupanim sadnicama i uništavanju automobila. Tim povodom, javila nam se jedna naša čitateljica, koja nam je potvrdila to neizdrživo stanje u tom dijelu Lapada.

" Javna površina se tamo tretira kako privatna. Na Booking.comu nude besplatne parkinge, onda postavljaju daske da im se nitko ne parkira. Mi koji tu živimo, ne smijemo parkirati auto, jer ga odmah nađeš izgrebano i uništeno" kaže naša sugrađanka i napominje kako je zbog ovog slučaja u više navrata kontaktirala komunalce i policiju. Od svega toga nije se dogodilo- ništa. Policija je podigla prijavu protiv nepoznatog počinitelja i na tome se priča završila.

"Sada idem autobusom na posao, eto dokle su me doveli", ogorčena je ova Dubrovkinja, ponajviše zbog institucija koje ne rade svoj posao.

Lana ima samo deset godina, a vodi svoju najtežu životnu bitku. Naime, ona boluje od osteosarkoma, raka kostiju. Do prije samo dvadeset dana Lana je bila poput njezinih vršnjakinja, bezbrižna i vesela, naizgled potpuno zdrava djevojčica. Lana mora zbog svoje bolesti otići vani na liječenje, a samo ponovne pretrage i očitavanje nalaza u Turskoj, koštaju 6300 dolara. Lana ima brata, sestru i majku, koja se sama brine za troje djece. Mama kaže kako samo suplementi koje Lana treba izađu oko 1000 kuna mjesečno. Trenutno se Lana liječi na Institutu za tumore u Klaićevoj bolnici.

Dajmo Lani šansu, pomozite :

Podaci za uplatu:

HR7423400093232746900
SWIFT(BIC) PBZGHR2X
LANA BEDALJA
ZAGREB

Svima je u Hrvatskoj poznato ime Peđe Mišića, vukovarskog branitelja s Mitnice. Čovjeka koji je uvijek išao "u glavu", koji je govorio ono što nitko nije želio čuti. Ni mnogi Hrvati, a ni mnogi pravoslavci u Hrvatskoj, koji uzdižu ime Milorada Pupovca i njegove svite i žale što žive u Lijepoj našoj. Otišli bi oni, ali im je kuna draža od svega. Kaže mi Peđa, kako je ovo njegova zadnja objava. Kaže mi kako više ne može. Kako se nije borio za Hrvatsku u kojoj će Pupovac dobiti orden, Red hrvatskog pletera za zasluge za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Njemu pleter, kaže mi Peđa, a meni grobno mjesto.

Peđa želi dići ruke, jer ne želi ovakvu državu. U kojoj se izlagao granatama 1991,, u kojoj se izlagao na sve moguće načine poslije Domovinskog rata. Ništa nije tražio, ali ga boli. Boli ga nepravda, boli ga odnos vlasti prema braniteljima, boli ga da se Pupovac pita za bilo što u ovoj zemlji, a kamoli da grije saborsku stolicu. Ono što je Peđa napisao, prenosimo u cijelosti:

Umoran.Pitaju me kćeri , tata kad ćeš biti naš tata, bit ću kad je vama dam ponosnu i lijepu
Ma ne mogu više, ne da mi se
Dao sam sve,što jos da dam,djeca ,moje kćeri su odrastale bez mene
Zasto,jbga, mislio sam da mogu
Prođoše godine pišući ,moleći ,ode život
Ako vama paše i meni će
Vrištio sam ,pisao, govorio
Ne ,dobio sam tapšanje po ramenu,u najboljem slučaju, ono sto su mi jebali mater,familiju,ok.
Onako iskreno čemu,imam sve,mogu mirno starost čekat
Žao mi njih,križa bijela
Mladosti,domoljublja,ma svega
Ali eto ostavljam Vam Pupovca,on zna on može,sa mnom nek bude pomozi Bože
Možda jednom za moju Dunju krenem iz početka
Možda to bude želja
Možda
Još jedna u nizu greška
Do nekog boljeg sutra
Zajedno vi i ja ,možda
Tko zna
I nemojte se sada ljutit
Možda nisam u pravu
Ja sam za pravicu
Spreman dat glavu
Dijelite Pupovcu pletere i zlato
Ne, nismo ginuli zato
Država njima ordenje dijeli
Ne nama, a samo smo je slobodnu htjeli
HVALA

Page 1 of 46
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…