Na današnji dan rođen Zoran Čikotić! Veliki zaljubljenik u košarku poginuo braneći Vukovar

82

Na današnji dan 1972. godine rođen je heroj obrane Vukovara Zoran Čikotić.

Nakon što je završio Osnovnu školu Stjepan Supanc u Vukovaru, Zoran je upisao srednju Obućarsku školu za odgoj i obrazovanje “Edvard Kardelj” u Borovu naselju, danas Tehničku školu Nikole Tesle.

Bio je svestran i društven mladić, lako je sklapao prijateljstva, a osobito je volio motore i Hajduk. Ipak, njegova je prva ljubav bila košarka. Najprije je igrao za “Vuteks”, a zatim i za “Borovo”.

U ožujku 1991. godine Zoran je dobio poziv za odsluženje vojnog roka u JNA, međutim, nije se odazvao. Otac Petar skrivao ga pod izlikom da se nalazi u Australiji.

Za vrijeme rata, oboje su bili u uniformi Zbora narodne garde. “Moram li opisivati kako je izgledao rat u Vukovaru? Rekao bih da moram jer mi se čini da niti nakon dva desetljeća mnogi nisu svjesni pakla koji se tamo događao… U svakom slučaju, kad sam stupio u ZNG-e, priključio se i moj sin. Ja moram biti iskren i kazati da sam učinio sve da ga u tome spriječim”, rekao je svojedobno Petar Čikotić za portal Dnevno.hr te dodao kako je Zoran bio vrhunski sportaš, košarkaš pred kojim je bila karijera.

“Ma, bio je divan dečko. Želio sam ga maknuti negdje, bilo gdje, u Njemačku… Mislio sam, ako već ja ratujem i riskiram glavu, neka barem on preživi. Ali, on se jednostavno nije dao”, dodaje.

Zdenko Pančić, jedan od posljednjih suboraca koji su Zorana vidjeli živoga kada je postalo jasno da je obrana grada slomljena. Zoran i on zajedno su istrčali iz kuće u kojoj su bili smješteni s namjerom da se povuku prema središtu grada, piše Direktno.hr.

Ulica u kojoj su bili gađana je tromblonima i kada je Zdenko pretrčao cestu, vidio je Zorana kako se zbog rane u nozi šepajući povlači prema jednoj od kuća i ulazi u nju.

“Poginuo je 18. 11., na dan pada grada. Umro je u borbi… Pao je na cestu pokošen granatom kod pravoslavne crkve. Geler mu je raznio nogu, ali nije se ostavljao puške. Pucao je i štitio dečke koji su se izvlačili sve dok nije iskrvario. Nađen je naknadno u jednoj grobnici, išli smo ga identificirati”, kazao je Zoranov otac.

U trenutku pogibije Zoran je imao tek 19 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. godine iz masovne grobnice na vukovarskom groblju, a nakon identifikacije sahranjen je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

“Moj Zoran sahranjen je na Sv. Antuna i njegova majka i ja smo svake nedjelje na groblju. Nijemo stojimo i gledamo. Ja sam ga vidio kao proslavljenog košarkaša, a on je duboko pod zemljom. Teško je… “, s tugom je rekao Petar.

O Zoranu postoji i pjesma koju je napisao njegov suborac i uz svijeću je ostavio na njegovu grobu:

Kako si mi dragi prijatelju moj
Zaboravljen pod blatnim slavonskim poljem
Da li još uvijek negdje biješ boj
Ili si možda u nekom svijetu boljem

Sjećaš li se dragi prijatelju moj
Maturalnog plesa osamdesetdevete
Posljednji trenuci razuma zdravog
Dok nisu zavladale laži i klevete

Za djevojke smišljali smo razne priče
Kleli se nebu u bile i plave
Slušali Haustor, Pušenje i Azru
Pozitivnim mislima punili glave

Kako smo bili puni života
Pred nama cijeli bio je svijet
Mislili smo zaustaviti neće nas ništa
A onda su nam krila skinuli pred let

Pjesme, filmove i romane
Zamijeniše neke parole i govori
Kafiće, igrališta i školske klupe
Srušene kuće, puške i rovovi

Pamtiš li rastanak one noći
18. 11. na kalendaru
Ja sam razmijenjen, a tebe su našli
Mnogo godina kasnije u nekom bunaru

Boli li te prevara prijatelju moj
Prvi smo išli kad su nas zvali
A sada više ne pitaju za nas
Tek možda pred izbore netko nas hvali

Padne li ti na pamet prijatelju moj
Kako je trebalo biti sada
Naša su djeca trebala trčati
Obalom Dunava, istim onim ulicama grada

Ne dolazim često prijatelju moj
Jer sva sjećanja odmah mi se vrate
I na licima ljudi ne vidim osmijeh
Vrijeme ovdje stoji, svi još uvijek pate

Tužna je istina prijatelju moj
Boli jače neko ikoja rana
Na kojem god sada bili svijetu
Svi smo mi umrli toga dana
Valja mi poći prijatelju moj
Na grobu ti ostavljam pjesmu i svijeću
Ne zamjeri ako više se ne vratim
Jer misliti na tebe prestati neću

IZVOR: dnevno.hr

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *