OSOJNIK: Tužni smo, ali ujedno i ponosni na ono što su naši sinovi učinili

1300

Na Osojniku je 05. listopada 1991. svoj život ostavilo šest dubrovačkih branitelja: Tonio Bogdan, Nikša Galov, Mladen Kozina, Tino Maračić, Željko Martinović i Ivo Vukasović. Na ovu tužnu obljetnicu, kod spomenika poginulim braniteljima na ovom području položeni su vijenci i upaljene svijeće. Poimenično smo se prisjetili svih branitelja koji su branili ovaj kraj i ovdje ostavili svoje živote tijekom Domovinskog rata.

-Radi istine i radi obitelji poginulih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata drago mi je da smo obilježili ovu tužnu obljetnicu, neko skupno obilježavanje svih poginulih na ovom području. Važno je radi budućih generacija svjedočiti o hrabrosti ljudi koji su tih godina položili svoje živote u obranu domovine. Bez obzira na šumove koji dolaze iz susjedstva i lažiranje povijesti graditi neku drugu budućnost jer rat nije opcija za sve nas koji smo na bilo koji način proživjeli rat, kazao je ovom prilikom predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica.

-Danas smo iskazali poštovanje i zahvalnost prema svim poginulim braniteljima na širem području Osojnika, onima koji su dali svoje živote braneći svoj dom i krajnji jug Republike Hrvatske, rekao je zamjenik župana Joško Cebalo. -Na nama je da širimo istinu o Domovinskom ratu kao obrambenom i oslobodilačkom ratu i da napravimo sve kako bi ovaj grad i županija, ali i država bila upravo onakva za kakvu su se borili hrvatski branitelji, dodao je.

Predsjednik Udruge poginulih hrvatskih branitelja Dubrovnik Vide Prce jedva je suspregnuo suze.-Za mene ovo znači puno, teško je savladati emocije. Tužni smo, ali ujedno i ponosni na ono što su naši sinovi učinili i zašto smo danas ovdje. Sjećanje mora živjeti. Pokojnima ništa ne treba nego Božji blagoslov, molitva i sjećanje. Pozivamo i naše mlade da nam se pridruže i da zajedno radimo na sjećanju i nastave iza nas.

Sjećanju se uvijek pridruže i imotski branitelji.


Kao i svake godine udruga se skuplja ovdje i polažemo vijence za naše poginule pripadnike i prijatelje. Kao što je rekao gospodin Potrebica, nas nije trebalo zvati, sami smo se odazvali i došli braniti krajnji jug naše lijepe domovine. Učimo mlađe generacije da se ne zaboravi patnja i bol koji smo doživjeli mi, kao hrvatski vojnici za ovaj dio prekrasne Hrvatske i nadamo se budućem dolasku i suradnji. Jedno veliko hvala svim poginulim hrvatskim braniteljima, jedno veliko hvala svim preživjelima koji se sjećaju i posjećuju ovaj spomenik, kazao je Mario Divić tajnik udruge 115. Imotske brigade HV.

 

 


Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *