Računalne igre – što je o njima istina, a što su zablude

260

Je li igranje računalnih igara dobro ili pogrešno, kako i koliko one utječu na djecu i odrasle, postoji li način za plasiranje vlastitih ideja i stavova putem računalnih igara te na koji način ova grana industrije ostvaruje neprekidan rast. 

Računalne igre – istine i zablude

U vrijeme kada su odrastali današnji 40-godišnjaci uvriježeno je mišljenje bilo kako  samo šmokljani igraju računalne igrice,  a vjerojatno i danas ima onih koji će tvrditi „kako se radi o gubljenju vremena“, no nedvojbena je činjenica kako „Gaming“ već duže vrijeme predstavlja profitabilnu industriju, bile one kupovane, iznajmljivane ili besplatne igre poput matematičke SpongeBob, igre Modern Combat, besplatne igre Book of Ra i sličnih – tako sve češće možemo čuti kako nije tek riječ o tamo nekim „igricama“, nego o „računalnim igrama“.

Tko danas igra računalne igre

Nema dvojbi kako računalne igre postaju hardverski sve zahtjevnije te da se radi o velikim investicijama u njihov razvoj,  a da, s druge strane, imamo zahtjeve igrača za što manjom cijenom. No, ma što god mislili o računalnim igrama, one su već duže vrijeme sastavni dio odrastanja većine hrvatskih građana te, ako je vjerovati nekim znanstvenim radovima (npr. Ivan Pavelić u svojoj „Analizi industrije video igara“ citira rezultate istraživanja od prije 3 godine), prema kojima je prosječna starost igrača 35 godina, a gotovo polovica igrača su žene – računalne igre očito nisu rezervirane isključivo za djecu i djetinjstvo, aktivno ih igraju i odrasli, a razlika je u tome što odraslima igre predstavljaju „ispušni ventil“ za nagomilani stres!

Ono što je posebno interesantno jest prevladavajući dojam (predrasude) o tome kako računalne igre nisu korisne, kao i da je njihovo igranje štetno za razvoj djece, dok je stvarnost ipak drugačija. Tako, uz negativne nasilne sadržaje, manjak tjelesnih aktivnosti i probleme u socijalizaciji, postoje i oni brojni potvrđeni pozitivni učinci igranja računalnih igara; djeca pojačavaju svoje sposobnosti u rješavanju problemskih zadataka, logičkom zaključivanju i percepciji.

Igrice kao pomagalo u usvajanju znanja

Neke od računalnih igara (npr. Assassin’s Creed, Civilization i dr.) mogu biti vrlo korisne kao izvor činjenica o povijesnim događajima. Stoga ne čudi što se elementi računalnih igara nastoje koristiti u obrazovnom procesu, s ciljem motiviranja učenika i lakšeg ostvarivanja ciljanih ishoda učenja. Ono što ne treba nikako smetnuti s uma jest činjenica koju će priznati i žestoki protivnici računalnih igara, a to je da igra (kao spontana i dobrovoljna aktivnost) djeci predstavlja primaran način učenja; kroz igru razvijaju osjećaj sigurnosti, samostalnosti, emocionalne, socijalne i kognitivne sposobnosti. Igra je djeci toliko bliska i prirođena da se često i ne pitamo zašto se djeca igraju.

Grafika i realizam računalnih igara će za sigurno napredovati, no računalne igre ne bi trebalo razmatrati samo kroz tehnologiju! Mogla bi se povlačiti poznata korelacija s nožem koji u rukama ubojice može biti smrtonosan, dok u rukama kirurga može biti sredstvo za spašavanje života. No nije sve baš tako jednostavno, jer računalne igre nisu samo puka tehnologija, nego su i medij.

Kako računalne igre utječu na svijest ljudi

Paradigma kako sami biramo mjeru pozitivnog i negativnog nije u potpunosti točna, jer se već samim korištenjem medija izlažemo određenom utjecaju. Na individualnoj razini moguće je dozirati korištenje medija, ali je iluzija kako će zbog toga medij biti neutralan. Na razini društva moguće je baviti se i odgojnom funkcijom, ili za neke koji ne misle tako funkcijom indoktrinacije – naime, poput filmova i glazbe, računalne igre mogu imati utjecaj na kreativnost i zabavu, ali se jednako tako mogu koristiti za promociju stavova i društveni aktivizam kojim se jednako tako može promovirati poštivanje različitosti i borba protiv rasizma, homofobije i nasilja. U svijetu računalnih igara uvijek bilo onih koje one same po sebi nisu uopće zanimale; tako se i krenulo s pitanjima zašto glavni lik nije žena, a ako je, zašto ima izražene obline, zašto je bijele rase, zašto nije gay…niz pitanja nastavite sami.

Svačija osobna stajališta oko računalnih igara su nešto što treba poštivati, no nikako nije poželjno stvari relativizirati na razinu „osobnog pogleda“, a iskustvo, spoznaja i znanost su ipak nešto na čemu društvo treba graditi konsenzus, jer život često nije crno-bijel i većina može zamijetiti tu sivu zonu. Sigurno je kako se u računalnim igrama koriste motoričke, senzorne, afektivne, socijalne i kognitivne funkcije, kao i da za sve što radimo u životu, pa tako i za igranje računalnih igara, treba imati mjeru.

PROMO ČLANAK

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *