Od 05.40. tog 06.prosinca 1991. krenulo je razaranje grada i nije prestalo cijeli dan. Tog dana poginulo je 11 branitelja, od čega čak četvorica u Sustjepanu, te tri vatrogasca. Živote je izgubilo 14 civila, a čak 52 ih je bilo ranjeno.
Taj dan se dogodilo najgore razaranje stare gradske jezgre. Najžešći napadi bili su na Imperial na Srđu, Sustjepan, Nuncijatu i Belvedere. Na sami stari dio grada palo je preko 2000 granata. Četnici su se uspjeli popeti na tvrđavu u kojoj su bili branitelji na Srđu, ali su naši branitelji ipak uspjeli odbiti svaki napad.
Topovnjače su tukle s mora, prilazile Lapadskoj obali i gađale hotele u kojem su bile smještene izbjeglice iz okolice Dubrovnika. Pucali su na sve ciljeve koje su vidjeli da se kreću cestom. Prilikom gašenja požara u hotelu Libertas, poginula su i tri vatrogasca.
Samo na samostan Male braće palo je 37 projektila. Oštećeno je 460 zgrada, devet dubrovačkih starih kuća je nestalo u požaru.
Oko 19.25 sirena je dala znak za prestanak opće opasnosti. Svete su dubrovačke rane, natopljene krvlju njegovih građana i onih koji su dolazili iz drugih krajeva obraniti kameni grad. Naši su branitelji usprkos mnogo jačem i brojnijem neprijatelju pokazali da neće tako lako odustati. Srpsko-crnogorska vojska je tog dana shvatila da će se Dubrovnik braniti do posljednje kapi krvi, do posljednjeg čovjeka u njemu. Da nikada neće pasti u njihove ruke. Tog su dana shvatili da će izgubiti rat.