Sustavno su gađani dubrovački samostani: samostan Svetog Križa u Gružu, samostan od Sigurate u Starom gradu, samostan školskih sestara.
Tog mučnog teškog dubrovačkog dana, poginula su dva branitelja, dva pripadnika Civilne zaštite, osam civila među kojima i jedanaestogodišnji Đuro Bokun. Trideset i dvoje Dubrovčana je ranjeno.
Ane Bokun tog je dana došla s posla, ušla na dno ulice, zgrabili su je susjedi i nisu joj dali naprijed. Ugledala je kako joj djecu unose u auto. Njezin tada jedanaestogodišnji sin Đuro i suprug Ivo poginuli su, a njezin desetogodišnji sin Ivan bio je ranjen.
Neprijateljske granate nisu birale godine, u ratu umirala su djeca. Sva bezumnost tog rata ogledavala su upravo u ubijanju djece i staraca, civila, gađanja bolnica i samostana.