IVICA HAJDIĆ: Zbog čega je nacija nakon sportskih uspjeha u transu? Jer je narod umoran od tužnih i sumornih priča..

25 Siječanj 2020
Autor :  

Interesantan status Ivice Hajdića, popularnog dubrovačkog profesora prenosimo u cijelosti:

Zbog čega naši ovako ginu na terenu kad igraju za Hrvatsku? Zbog čega svi ovako iskreno navijaju i žive za uspjeh ove reprezentacije!? Zbog čega smo tako nerealno ponešeni uspjesima naših rukometaša, zbog čega je cijela nacija u transu!?

Ovaj narod je umoran od tužnih i sumornih priča, ovaj narod je umoran od silnih afera na dnevnoj bazi, ovaj narod je umoran od klime beznađa koja se stvorila u našem društvu. Ovaj narod nije dosanjao domovinu kakvu je sanjao, kakvu je zaslužio i za kakvu su krvarili naši istinski branitelji. Upravo se kroz uspjeh reprezentacije, kroz ponosni „kockasti“ dres kojemu se divi cijeli svijet, poistovjećuje cijela naša nacija.

Možda je istina da u nama Hrvatima ima previše emocija, a premalo realnosti, ali što vrijedi život ako nije obojen emocijama? Što vrijedi život ako u njega nisi unio onu iskru sreće, zanosa i poleta!? Kakav je to život ako sve promatraš isključivo kroz kalkulaciju bez emotivnog zanosa koji daje oboji život najlijepšim bojama. Jer kad igra Hrvatska, svak svakoga grli i znanog i neznanog. Ljubimo ekrane, zalijevamo se pivom, plešemo s papagajom po stanu, mačkama oblačimo „kockasti“ dres, a s psom se pleše tango u kuhinji. Kad igra Hrvatska masovno se vade tlakomjeri, a normabel se gricka kao čipi-čips.

Kad igra moja Hrvatska, to je jače od mene, to je jače od svih nas. Valjda je sve to duboko u našim genima, valjda kroz nas govori krik očaja da želimo i zaslužujemo bolju državu. Valjda kroz nas govori duh naših predaka koji su je sanjali slobodnu, samostalnu i ponosnu. Valjda iz nas govore i sva naša nevina stradanja devedesetih kad je cijeli svijet bio slijep i bešćutan na našu patnju i žrtve. Valjda je naša pjesma okrenuta k nebu, da rečemo našim poginulim herojima, hvala vam, ovo je zbog vas, vi ste zaslužni. Valjda imamo pravo slaviti našu domovinu.

Znam da „nismo normalni“, znam da će Zagreb i Hrvatska opet goriti kad se naši vrate doma, bez obzira na ishod finala, i znam da će ova država u ponedjeljak i dalje imati iste probleme, ali imamo pravo na svoj bokun sreće . Jer mi Hrvati imamo nešto što nema nitko na svijetu. Hrvatsko srce i hrvatski ponos koji spava u svima nama koji istinski volimo ovu domovinu, svatko od nas na svoj način, jer Hrvatska se može voljeti i ljevo i desno, ako se istinski voli.

U očima igrača se vidi kako ginu za sveti dres. Vidi se koliko im je stalo. Vidi se da žive Hrvatsku. Pustite nas da još živimo u ovom pijanstvu od uspjeha, jer smo željni pokazati cijelom svijetu da ovaj narod živi svoju domovinu. Hrvatska može ići naprijed samo ujedinjena, kad diše kao jedno, onda nam je samo nebo granica. Tu nam nadu vrate ovakvi uspjesi , tu nam iskru sreće donesu ovi sportski vitezovi. Ovom narodu fali zajedništva i povezanosti. Ovaj narod se voli zaogrnuti hrvatskom zastavom i reći cijelom svijetu : „To smo mi Hrvati, mala ali ponosna nacija!“

Voliti ovu domovinu,znači istinski živjeti ove stihove: „Poljubi zemlju po kojoj hodaš, jer stare rane djedova skriva, poljubi zemlju po kojoj hodaš, ona ti ništa, ona ti ništa nije kriva...“

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…