EKSKLUZIVNO: MIA BEGOVIĆ, JEDNA OD NAJVEĆIH HRVATSKIH DIVA, KANDIDAT ZA RAVNATELJICU KMD-a

146

Iz zagrebačkih kazališnih krugova dobili smo informaciju da se proslavljena hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica Mia Begović prijavila na natječaj za ravnateljicu Kazališta Marina Držića. Slijedom informacije kontaktirali smo Miu Begović koja nam je ovom prilikom potvrdila da je informacija točna i pristala na kratki intervju za Dubrovnik Insider.

 

Zašto ste se odlučili prijaviti za ravnateljicu Kazališta Marin Držić?

 

Dubrovnik je nezaobilazan grad u mom životopisu. Sredina u kojoj sam sazrijevala i formirala se kao osoba i umjetnica. Imala sam sreću biti u društvu najjače intelektualne elite na ovim prostorima. Susretala sam se dnevno, kroz školu s genijalnom generacijom srednjoškolaca. Predvečer su bile probe u “Leru”. Probe i susreti s predvodnicima kazališnih europskih mijenja. Tek na doktorskom studiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, (pun naziv – Poslijediplomski doktorski studij – komparativna književnost, teatrologija i izvedbene umjetnosti), sam shvatila u kojim sam povijesnim predstavama sudjelovala i dobivali nagrade za iste (Kralj Ubu 81. na BRAMS-u). Jedna od mojih glavnih teza, na doktorskim studijima, je bila da samo čovjek koji ima iskustvo igranja, može pisati, voditi i uvažavati teatar, jer osjeća bilo glumca i redatelja, scenografa i kostimografa. Bila sam preponosna, kada je najveći teatrolog današnjice (De Marinis), došao na Filozofski promovirajući svoju knjigu u kojoj isto zaključuje. Da, bila sam ponosna, kada me je utemeljitelj doktorskog studija, gosp. Boris Senker predstavio gospodinu De Marinisu i objasnio mu da sam napisala o bitnosti vođenja teatra, kroz glumce, prije izlaženja dotične knjige. Samo netko ” iznutra”, koji poznaje, prepoznaje i uvijek se iznova divi, talentu, snazi, zanatu može voditi ansambl.

 

Kakva su očekivanja?

 

Uvijek od sebe očekujem SVE. Parafrazirala bih čuvenu rečenicu i odgovorila na pitanje “a tko srce, znanje i umješnost dava, cijelog sebe dava”

 

Koliko ste do sada pratili rad Kazališta Marina Držića i što bi poboljšali ili promijenili ako vas izaberu?

 

Pratim sve! Pratim svjetski, europski, hrvatski teatar. Željna sam svake informacije. Na žalost, često su financije prepreka da mogu sve gledati. Teatar je moj život i ja mala karika u njegovu trajanju i on me jednako dira, kao i prije četiri desetljeća. Možda danas i više, jer moje voljenje i poštovanje, prema teatru, raste što ga više poznajem i radim. Ne bih previše pričala o svom programu, nekako to nije u redu. Dovoljno je da kažem da se bazira na kombinaciji dubrovačko-svjetske tradicije i suvremenog. Samo još jedna riječ, u programu koji je baziran na ansamblu dubrovačkog teatra, kroz program od četiri godine, svatko od mojih kolega ima bar po jednu glavnu ulogu. KMD ima sjajan umjetnički i glumački ansambl. Paola Dražić, će biti jako uposlena. U Dubrovniku računam na potporu svih mojih divnih kolega, umjetnika, novinara, profesora, jednom riječju intelektualaca. Neophodna nam je podrška naše publike, a ja preuzimam odgovornost i dajem obećanje, da će dolaziti više puta pogledati istu predstavu. Ne samo publika iz Grada, već cijela Dubrovačko-neretvanska županija. Bit će iznenađenja, da… Cilj mi je da KMD, postane Nacionalno Kazalište. Naš grad i županija, su odavno zaslužili da dobiju taj naslov, a samim tim i potporu naše Hrvatske. Ravnateljski posao nije lagan.

 

Koji potez bi prvo povukli?

 

Spakirala se!Sazvala sastanak svih zaposlenika. Zahvalila se Kazališnom vijeću na potpori.

 

Na kojoj predstavi trenutno radite?

 

Upravo se spremam na turneje i festivale sa svojom monodramom “Sve što sam prešutjela”. BOK, Zagvozd, Rijeka . . .

 

Jeste li se spremni preseliti u Dubrovnik?

 

Ja bih se samo vratila doma. U moj i Vaš Grad.

 

Možete li nam reći nešto o Vašem programu za KMD?

 

Kroz 17 god ” slobodnjaštva”, 15 god angažmana, preko 150 uloga, od toga osamdesetak glavnih, suradnje s najjačim domaćim i stranim; glumcima, redateljima, piscima, glazbenicima, kazališnim tehničarima, administracijom, producentima, novinarima . . .stekla sam dragocjeno iskustvo i znanje (inače sam u Dubrovniku završila kulturno – umjetnički smjer, propagandista u ustanovama kulture). Jedino što mogu poručiti, želim od dubrovačkog teatra napraviti brend, na čije će predstave publika hrliti, ne samo iz naše zemlje. Dubrovnik ima pravo i obvezu živjeti svaki dan u godini, kao kulturološki biser, a teatar je nezaobilazna destinacija.

 

Mia Begović rođena je 11.1.1963. godine. Iza nje stoji niz predstava, serija i filmova, a već je na akademiji njezin talent bio prepoznat pa su joj rano bili ponuđeni veliki angažmani. 1986. završava Akademiju i počinje se baviti profesionalnom glumom. Prvi film snimila je već 1985. pod nazivom Anticasanova, a zatim su se zaredali Heroj ulice, U sredini mojih dana, Najbolji, Školjka šumi, Captain America, Djevojčica sa šibicama, Ante se vraća kući i mnogi drugi. Mia Begović je ostvarila brojne nastupe u kazalištu. Neke od predstava koje je izvela u tom kazalištu su Šta je smiješno, bando lopovska?, Vaginini monolozi G., Pa ne hodaj gola naokolo, Ljubav, struja, voda &telefon, Mrtve duše i Prevaranti. Nastupala je i u Hrvatskom narodnom kazalištu u predstavama Majstor i margarita, Seviljski zavodnik i Zajednička kupka, u kazalištu Gavella u Teštamentu i Maskama na paragrafima, i u Teatru &TD u Portertu i Olgi i Lini. U prvom mjesecu 2017. godine, premijerno je prikazana njezina monodrama pod naslovom “Sve što sam prešutjela” u kazalištu Vidra. Odlučila se na rad na monodrami što je izuzetno velik pothvat u kazališnom svijetu te je hrabro progovorila o mnogim stvarima koje je do tada godinama skrivala. Osim kazališta, Mia je poznata i po televizijskim ulogama, a ponajviše po telenovelama Villa Maria, Zabranjena ljubav i Ponos Ratkajevih. Glumila je i u Tata i zetovi, Zakon ljubavi i Pečatu. S obzirom na brojne nagrade i zapamćene uloge Mia Begović zasigurno je jedna od najvećih hrvatskih glumačkih diva i Kazalište Marina Držića bi mnogo bi profitiralo njenim dolaskom na mjesto ravnateljice a ne trebamo ni podsjećati da je 1996. dobitnica nagrade Orlando Dubrovačkih ljetnih igara za genijalnu ostvarenu ulogu u Goetheovoj “Ifigeniji“ u režiji Joška Juvančića.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *