Finska neprofitna udruga Pelastetaan Koirat ry koja je jedno vrijeme boravila u Dubrovniku i posjećivala Žarkovicu i oglasila se s šokantnim priopćenjem i fotografijama od kojih se prevrće želudac. Njihove riječi prenosimo u cijelosti:
“Na društvenim mrežama šire se lažne informacije o skloništu Žarkovica. Ne možemo više šutjeti i žao nam je zbog šoka koji uzrokujemo. Pokušali smo utjecati na uvjete skloništa razgovarajući sa Sandrom Sambrailo o poboljšanjima koja bi se mogla napraviti i s lokalnim gradonačelnikom i veterinarom, no rezultat je bio da smo završili sa trajnom zabranom ulaska u prihvatilište koje nam je dala Sandra. Što je to?
Naše udruženje, Pelastetan Koirat, u toku 2017-2018. godine je više puta posjećivalo sklonište Žarkovica. Naš predsjedavajući je čak i prespavao u skloništu, kada smo imali mogućnost vidjeti najstrašnija mjesta i ujedno žarkovičke najbolesnije i najnapaćenije pse.
U početku smo mislili da možemo pomoći psima i Sandri Sambrailo sterilizacijama, donacijom veterinarske skrbi, izgradnjom boljih ograda i zaštitom za pse, vodovodne sisteme i solarne panele za proizvodnju struje, ali Sambrailo je bila: ne, ne za sve.
Jedan od najvećih problema na Žarkovici je bio to što svi psi nisu sterilizirani. Imali bismo mogućnost sterilizacije pasa, ali Sandrin stav protiv hvatanja stidljivih pasa je bio vrlo nerado. Zbog toga što psi nisu bili sterilizirani nastali su štenci, od kojih su neki preživjeli, a neki su umrli zbog bolesti i slabosti. Potpuno je neetički dopustiti da se tamo rodi i jedno štene.
Vidjeli smo ostatke jako trulog psa, stražnja strana psa. Ostaci ovih pasa pronađeni su u gornjim dijelovima skloništa i također smo pronašli polupojedene pseće ostatke, bljuvotinu koja sadrži pseće dijelove: krzno s mesom, zubima itd. Štakori su napravili veliki problem u skloništu. Jeli su i zagađivali pseću hranu. Neki od pasa su jeli i štakore.
Sandra najnapaćenije pse drži na vrhu brda, gdje inače nitko od volontera ne smije ići. Ona čuva te jadne duše unutar zgrada, u mraku. Vidjeli smo mnoge pse u jako lošem stanju, pse koje je trebalo eutanazirati izravno prije nekoliko tjedana pa čak i mjeseci. Vidjeli smo pse koji više nisu mogli hodati, pse toliko mršave da im noge više nisu radile, psi leže i samo vrište za pomoć. Bilo je zastrašujuće, a Sandra nije htjela da im pomogne. Pokušali smo neke od pasa odvesti lokalnom veterinaru, ali Sandra je totalno odbila.
Ne razumijemo zašto im Sandra ovo radi pod izlikom da pomaže životinjama. Zašto im ne želi pomoći ili eutanazirati? To je toliko strašno da nas boli čak i pomisliti na njih, ali najviše od svega, boli nedužne životinje. Na kraju nakon što smo razgovarali o ovim jadnim dušama sa Sandrom, mnogo puta, mnogo različitih načina, nije htjela da itko od nas više ulazi u sklonište. Znali smo previše.
Naša organizacija je više nego olakšana sada kada smo čuli da psi konačno izlaze odatle.
Spasimo pse”
