Dramaturška adaptacija romana Jadranke Barač ‘Kazerma’ pod nakladničkom kućom Izvori d.o.o, održala se večeras u Dvorani Dubrovačkih ljetnih igara.
Kazerma je inače zgrada bivšeg benediktinskog samostana u gradskom predijelu Sv. Marija. Jadranka Barač, umirovljena ekonomistica i autorica već pete knjige po redu, kazala je kako knjiga govori o ratnim zbivanjima u Gradu i načinu na koji su se ljudi tada nosili s time.
– Roman ‘Kazerma’ objavljen je 2007. i eto usudila sam se napisati dramu istoimenog romana, jer mi je dao podstrek pokojni don Ivan Grubišić kada je promovirao roman u Gradu, napomenuvši kako ima puno toga Držićevskog. Roman govori o ratnim zbivanjima ’91. i ’92. u Dubrovniku, čiji su se stanovnici u vrijeme rata našli u tijesnom kutu, kako življenja tako i osobnih razmatranja. Način na koji su iznenadni događaji pogodili Grad reflektirali su se na njihovo ponašanje, što se u datim okolnostima najbolje vidi. Kad se okolnosti naglo promjene ljudi su na kušnji da pokažu svoje vrline ili da se promjene, nahvao ili nazbilj – istaknula je Barač.
Što se tiče dramaturške adaptacije, to jest, predloška autorica je naglasila kako je ovo sasvim drukčiji rad nego pisanje romana, jer dramski pisac mora s manje elemenata više toga izreći.
– Adaptacija ima 125 strana, a roman 250. To je bio vrlo težak posao, sedam godina sam prikupljala podatke. Kad se ovo uprizori ljudi će moći prepoznati ljude iz Grada, kako su se ponašali, što su govorili, nikoga nisam zaboravila. Ne samo da govori o ratnim zbivanjima, već i onome što će se danas događati sa opustešnim dijelom geta i kako se pomalo nekadašnji šušur života Grada gasi te kako nas izjedaju ti apartmani – rekla je.
Uspoređujući dušu Dubrovnika u ratno vrijeme i dušu Dubrovnika danas, Barač misli kako su ljudi u ovom trenu melankolični i da su izgubili volju, kriveći ‘upravljače’ koji su nametima i grubim ‘drilom’ doveli do toga.
– Ljudi to ne mogu izdržati, trebaju im oni koji će u ovom trenutku suosjećati i biti im prijatelji, te ih znati ohrabriti, ako nema volje, nema snage ni života.
Barač kaže kako bi voljela da se drama jednom uprizori na kazališnim daskama, te da se kroz godine adaptacije puno toga promijenilo u tekstu.
– Susrećući razne ljude iz Konavala, Cavtata, u autobusu, uvijek sam slušala nove priče što su pričali u skladištima, Ima jako puno duhovitih secna, ali i jako puno tužnih momenata – kazala je Jadranka Barač.
Knjigu su uz autoricu predstavili i dr. art . Mira Muhoberc, Marko Mujan, mag.pol, a tekstove je čitala Mirej Stanić.
