Ela Miličević, mlada je studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Dijete je hrvatskog branitelja koji ju je odgojio da nikad ne gaji mržnju prema neprijatelju nego da cijeni ono što je dobila zahvaljujući mnogim ljudima koji su branili, a samim time i stvorili ovu državu.

Povodom 26. obljetnice pada Grada heroja, Ela je napisala pismo Vukovaru koje vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim.

Ne znam mnogo. Pod tim mislim nisam bila rođena dok si padao. Znam ono što su me naučili. Kako si sa dna došao na vrh opet. Kako si se uzdigao iz pepela i vratio svoj sjaj. Ne sam, nego zahvaljujući ljudima koji su te branili kao da im je to zadnje u životu. Nekima,nažalost, i jest bilo. Svi ste vi Vukovar i svi ste vi heroji pored Dunava. I ovih dana gledajući dokumentarce o tom svemu, osjetila sam bol u početku. Zatim sam bila ponosna. Ne na tebe grade. Nego na ljude koji su te podigli. A danas sam ponosna na tebe. Jer i dalje stojiš. Bio si grad palih anđela i slike iz tog vremena bole. Bole kako te se sjete samo jednom u godini. Zapale svijeće i to je sve. Boli kako ne cijene ljude koji su te podigli. Boli što nema branitelja koje sada pokriva zastava.

Današnja djeca, baš kao što sam i ja prije, slušaju samo prazne priče sa televizije ili čitaju u knjigama. Želim pravu priču, želim istinu o tome kako i zašto ja danas hodam slobodno. Danas je sve mirno, slobodna smo zemlja. Evo,zapalili smo svijeće. Za koga ih palimo? Hoćemo li ikada znati sve? Toliko krvi i bola. Bog nas je naučio da opraštamo. Jesmo li oprostili? Branitelji, ako jeste, zašto bi bilo skriveno sve što se dogodilo? Tada ste bili ujedinjeni, rame uz rame.

Bojim se da Hrvatska to više nikada neće imati. Ovaj narod će vam vječno biti dužan. Hrvatsko tlo sačinjeno od krvi,znoja, suza i borbe treba čuvati. Ne samo kad je obljetnica Vukovaru,Oluji. Nego čitav život. Hvala vam što spavamo mirnim snom danas, što ne padaju granate oko nas. Hvala vam što imamo sve što želimo. Hvala vam što ste se izborili za našu slobodu. Znam da riječima ne mogu iskazati zahvalu i dočarati ponos i slavu, al nikada nećete biti zaboravljeni.

Bože, čuvaj gore sve koji su pali al čuvaj i ove koji i dalje stoje hrabro kao Vukovar. Hvala ti što Dunav i dalje teče. Hvala ti što Vukovar i dalje stoji,kao i svaki grad u našoj domovini. Hvala što si nam vratio Gotovinu i Markača. Odakle sam i odakle dolazim? Iz domovine koju su izgradili hrabri ljudi. Domovina ponosna i lijepa. Nije onakvu kakvu ste sanjali ali imamo slobodu.

Dajte hvala hrvatskoj majci koja je dala hrabre ruke. Dajte joj hvala što su se borili unatoč svemu. Dajte im hvala što danas šute i nemaju ništa i preživljavaju kako mogu. Boli ih, al su ostvarili ono što nijedna vlast koja dođe neće ostvariti. Slobodnu Hrvatsku.