Piše: Goran Cvjetinović
Ovogodišnji dubrovački siječanj više nalikuje ranom proljeću ili kasnoj jeseni nego zimi. Kako bi i mi malo osjetili dašak zime i zimskih radosti koje obilježavaju hladnoća, vjetar i snijeg skoknuli smo, a đe nego do uru vremena udaljenog Orjena.
Članovi HGSS-a- Stanice Dubrovnik i HPD „Sniježnice“ zajednički su organizirali zimski uspon na 1865 metara visoku Veliku Jastrebicu. Pridružilo nam se i nekoliko drugih planinara, „prijatelja Orjena“, tako da nas je ukupno bilo- 21. Dereze, cepini, gamaše i sva radost od zimske opreme i odjeće obavezno s nama.
Na kraju nam dobar dio toga nije trebao, ali trebalo je biti spreman na sve. Sniježna podloga, u nekim dijelovima i zaleđena, pratila nas je posljednju trećinu puta. Nakon borove i bukove šume, izašli smo na vjetrometinu. Doslovno. Jak bočni vjetar testirao je naš stabilitet sve do vrha i natrag do šume. No, zato je panorama s vrha, gdje je temperatura bila mrvicu ispod nule, bila prava nagrada za sve. Od Prokletija, Komova, Durmitora, Maglića i Volujka, pa preko Leotara i Motke iznad Popova polja i do susjednih orjenskih planina među kojima dominiraju Vučji zub i Veliki Kabao.
Vratili smo se taman kad je pala noć, tako da smo u pravom smislu iskoristili svaki tračak dnevnog svjetla. I osjetili kako je to kad je zima. Srećom, takvi uvjeti su niti uru od Grada. A nas nema što nam je teško!
