DUBROVAČKI PROFESOR IVICA HAJDIĆ O TOME KAKO SMO NEKAD ODGAJALI DJECU, A KAKO TO ČINIMO DANAS

24 Rujan 2019
Autor :  

Omiljeni dubrovački profesor Ivica Hajdić o odgoju djece nekad i sad:

Sve se mijenja. Odnos u odgoju i pristupu djeci je doživio posebnu transformaciju. Ni ono prije ni ovo danas nije dobro u potpunosti, odnosno postojale su neke dobre stvari iz onog, a postoje dobre stvari iz ovog vremena. Idealan bi bio nekakav miks.

Po mom mišljenju danas se u puno stvari u odgoju djece- pretjeruje. Mnogi idu u suludu krajnost. I sam pokleknem pod nekim zabludama i greškama u odgoju svoje djece, jer te jednostavno okruženje i vrijeme učini takvim, ali se ipak borim protiv tih anomalija koliko mogu, i koliko znam. Ipak ključna misao je da djeci treba postavljati jasne granice i strukture, što često puta nije slučaj.

U satiri je uvijek puno i istine, uostalom prosudite sami...

PRIJE: Mater te sa dvije godine ostavljala u krevet da zaspiš sam. Umotala bi te u one silne pelene „ala mumiju“ i ne bi trepnuo cijelu noć iz te morse, sve i da bi htio. Ujutro bi izgledao kao vojnik na počasnoj straži. Kad bi vidio mater, preplavila bi te neopisiva sreća jer bi znao da će ti udovi biti konačno slobodni i da ćeš se riješiti iritirajućeg tereta koji je ispunio pelenu do krajnjih granica.

DANAS: Nakon što pročita tri slikovnice, namaže dijete sa pet vrsta krema, umota ga u najskuplju pelenu u kojoj su, kako kažu reklame djeca presretna, mater tijekom noći deset puta provjerava jeli dijete diše i jeli pokriveno. Mater se ujutro ustaje s podočnjacima do poda. Čim dijete otvori jedno oko i malo zaplače, mater spremno pjeva : „Bila mama kukunka…“ dok iz kuhinje tata solira s metlom „Baby fingers...“ , kako bi se ushićenje držalo na vrhuncu.

PRIJE: Kad bi netko od susjeda, rođaka, prijatelja došao u posjet, otac bi te samo pogledao, ti bi već bio na izlaznim vratima. Znao si da vrijedi sveto pravilo: magla, crta, dim! Taj bi te gost eventualno pogladio po glavi uz pozdrav „ Gdje si mali !?“ i to je bilo to. Tvoj zadatak je bio da glumiš duha koji ne čuje, ne vidi, ne govori, ne mljacka i ništa ne pita. Ako je tvoje ponašanje i malo odstupalo od „nevidljivog“, išao si u krevet bez večere.

DANAS: Dijete dočekuje gosta, daje mu „peticu“, sjeda na čelo stola, drži glavnu riječ, viri u vrećicu i kritizira igračke koje mu je gost donio, jer mu nisu po guštu.
Inzistira da se naruči pizza bez gljiva jer mu se ne sviđa večera koja je upravo na stolu. Naučio je broj lokalne pizzerije prije nego što je izgovorio „mama“. Baca se po podu jer je mater namazala palačinke kinder ladom a ne s nutellom. 
U međuvremenu je zalio gosta juhom od rajčica ali unatoč svemu oduševljeni gost izjavljuje na odlasku : „Mali vam je legenda, malo živ, ali brate mili, pametno djete!“

PRIJE: Krenuo si u školu. Mater te je odvela samo prvi dan. Otac ti je zaprijetio da se ponašaš normalno, pristojno i da ga ne sramotiš. I to je to. Ostao si kao „Pale sam na svijetu“. Učiteljica bi te začupala za kose ako bi se okretao preko sata. Profesor bi ti zalijepio šamar ako bi brbljao preko sata. Ako bi se požalio na profesora svome ocu, dobio bi još jedan šamar jer je profesor uvijek bio u pravu, pa si shvatio da se bolje ne žaliti. Za marendu si jeo ono čega je bilo.

DANAS: Krenulo je dijete u školu. Do škole ga prate mama i tata. Malo kasnije dolazi i baba. Nakon završetka nastave im dotrči u zagrljaj, a svi ga u glas pitaju : „Kako je bilo u školi, što ste radili danas?“ Mjesecima traju ispraćaji u školu i dočekivanja ispred škole. Marende se pomno planiraju danima. Bira se martadela bez maslina i sir s velikim rupama. Stavila je jednom mama sir s malim rupama, pa je marenda završila u košu. 
Ako učiteljica povisi glas na maloga, eto ti sutra mame, tate i babe ispred zbornice, traže učiteljicu. Nabrijani. I djede bi došao ali je imao sastanak u klubu umirovljenika. Drže predavanja učiteljici, čude se zašto mrzi njihovo dijete.
Već je dijete malo starije. Zaredale su nešto lošije ocjene. Uglavnom su kriva pitanja koja profesorica postavlja, grupa koja je uvijek teža a koju baš njen sin dobije, i to što se u ključnom trenutku uvijek zbuni, iako on to zna. Opet otac nervozno vrti ključima ispred zbornice i traži razrednicu da joj objasni neke stvari.

PRIJE: Danas je tvoj rođendan. Torta je maksimalno jednostavna. Smeđa torta s nekom teškom kremom. Sastojci ultra jednostavni. Brašno, jaja, šećer i čokolada. Oko torte ti, brat, sestra, rođak, rodica i prvi susjed. Na torti jedna jedina podeblja svijeća ( koja se inače koristi ako nestane struje) iako slaviš deseti rođenda. Od poklona si dobio kiki, bronhi, čokoladu i tops.

DANAS: Mater je napravila tortu na Mikija. Baba na Šilja. Kuma je donijela tortu u obliku vatrogasne cisterne. Oko kuće gore bengalke. Balona i konfeta na sve strane. Djece nadiru sa svih strana. Škvika, vika i galama kao da je sudnji dan. Neki vise na lusteru, neki su ispod stola, a trojica skaču na krevetu. Dvojica su zajahala usisivač dok ih trojica vuku po dvorištu. Ludilo. U to dolazi klaun. Poklona je pun dnevni boravak. Ukupno dvadeset i tri vrećice. Nakon što je slavljenik shvatio da je dobio tri ista spidermana, ogorčeno gađa oca s jednim od njih. Otac ga pokušava smiriti tako što mu je obećao kupiti batmana. U međuvremenu je baba pala preko nekog mača što ga je dobio na poklon, jer je dnevni boravak pun igračaka. Ali baba je u ovoj priči nebitna, pa se nije nikome požalila.

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…