IVICA HAJDIĆ O MOKOŠICI: "Auto, asfalt, beton, skalini, beton, zgrada. Slomljen retrovizor. 1. A. 1. B. Rikverc"

12 Rujan 2018
Autor :  
Ivica Hajdić Fb

Zanimljivo viđenje najvećog gradskog kotara, Mokošice na svom Facebook profilu opisao je profesor Ivica Hajdić:

Znam da zvuči kao jeftini klišej ali je zaista privilegija živjeti u Dubrovniku. Međutim, samo korak od tog glamura, skupih jahti i hedonističkih ugođaja smjestilo se nešto manje eksluzivno prigradsko naselje -Mokošica. Za razliku od Dubrovnika, tu postoji jedan sasvim drugačiji način života koji ne ostavlja dojam da dijeli sudbinu bogatog grada.

Da je napisati haiku pjesmu o Mokošici ona bi išla ovako nekako. 
----------------------
Torcida. B.B.B. 
Zgrada, skalini, beton, asfalt, auto. Auto, asfalt, beton, skalini, beton, zgrada. Slomljen retrovizor. 1. A. 1. B. Rikverc.
Gdje parkirati? Gdje poći sa djecom kad je kiša? Grafit. Otpala fasada. Slomljena ljuljačka.

Fali zelenila. Fali sadržaja. Svega fali i za djecu, i za mlade. Fali mjesta za igru. Fali socijalnih i društvenih sadržaja. Fali, svega fali. Kronično fali.

A svi šute. A svi šute...
----------------------------
U Mokošici mame s kolicima voze slalom između auta moleći se Svevišnjemu da ih netko ne pregazi. Tu se biraju isključivo vrhunski Libertasovi vozači autobusa čiji je živčani sustav vrlo fleksibilan i tolerantan na prometni kolaps. Tu djeluju neke vrtićke skupinama u toliko skučenom prostoru, da bi najprimjereniji naziv za tu skupinu djece bio- „Srdelice“.

Ali to je Mokošica, šuti i vozi Miško!

Infrastrukturni problemi Mokošice nisu od jučer. Oni se gomilaju desecima godina. I ne mogu se riješiti preko noći ali bi volio vidjeti želju, volju, strategije i planove koji će se osim neophodnim infrastrukturnim zahvatima baviti i čovjekom. Zašto čovjekom? Zato što smatram da je ovo naselje davno prešlo dimenzije naselja čiji problemi nisu samo tehničke naravi. Treba se jednako fokusirati i na kvalitetu života pojedinca koje se osigurava kroz razne socijalne, kulturne, sportske, zabavne i edukacijske sadržaje koja iziskuju strateška planiranja društvenih struka.

Jasno mi je da bečki postdiplomci arhitekture neće doći proučavati Mokošicu kao primjer vrhunskog sklada i simbioze s prirodom, ali ipak smatram da se uz malo više ideje, vizije i prije svega volje, može jako puno napraviti i poboljšati kvaliteta života koja je do sada bio prepušten entuzijazmu pojedinaca koji su kroz razne sportske, edukacijske, ekološke i zabavne sadržaje, ponudili nekakav sadržaj za mlade. Mokošica kao relativno mlado naselje sa tolikim brojem stanovnika na tolikom malo prostoru, uz bogati Dubrovnik, urbanistički gledano je vrlo bezidejna i bezdušna.

Često vodim svoju djecu u Staru Mokošicu na igralište. Ako izuzmemo smeće kojeg morate sami počistiti, borovu smolu po svim spravama koja se taloži godinama, slomljena ulazna vrata kroz koja slobodno ulaze psi i vrše nuždu, pa preko željeznog šiljka koji je mjesecima virio iz zemlje i preko kojeg su padala mnoga djeca (na sreću bez tragičnih posljedica), to je definitivno „najbolji i najsigurniji prostor“ za dječju razonodu u Staroj Mokošici. Bilo bi dobro da netko ponekad obiđe ta dječja igrališta, da se nešto popravi, očisti, opitura, promjeni, zašarafi i sl. jer su mnoga u očajnom stanju.

Odlazak u vrtić ili u školu u Novu Mokošicu je tek priča za sebe. Ako vam živci i rikverc nisu jača strana, za kišne dane preporučam vam od srca da nađete „tetu čuvaricu“ u susjedstvu.

Osim velikih infrastrukturnih zahvata koji su već toliko puta opjevani, policijske postaje i svačega nečega, potrebno je razmišljati o konkretnim sadržajima koji bi oživili ovo naselje kao jedno od najgušćih naselja u RH. Budući da sam cijeli život posvetio djeci i mladima, a razmišljam i o budućnosti svoje djece iznjet ću samo neke svoje ideje koje bi po mom skromnom mišljenju značile jako puno za Mokošicu, a smatram i vjerujem da bi ih naš grad uz dobru volju mogao realizirati.

VIŠENAMJENSKI CENTAR ZA MLADE „MOKOŠICA“- mislim da je ovakav prostor neophodno idejno osmisliti i realizirati čim prije. Barem da postoji jedno centralno mjesto u kojemu bi bili sportsko-rekreacijski sadržaji, cafe- bar pogodan za mlade mame sa kolicima, razne radionice, besplatne poduke, puno veća knjižnica od sadašnje koja se pokazala kao pun pogodak, igraonice za najmlađe sa mogućnošću organiziranja rođendana, razni edukacijski sadržaji gdje bi uz stručno osoblje mladi imali mogućnosti druženja, igranja, učenja, stručna pomoć. Animatori i stručno osoblje koje bi radilo u tom centru osmišljavalo cijelogodišnji program, gdje bi mnogi mladi imali prilike učiti, družiti se, igrati, istraživati i sl. Takav centar bi podigao kvalitetu života mladih u Mokošici na jedan nivo dostojan Grada prijatelja djece, a čime bi u velikoj mjeri pridonio boljem socijalnom i društvenom životu mladih, koji vape za ovakvim sadržajima ( radio sam dugo godina u osnovnoj školi Mokošica, i jako dobro poznajem profil djece i probleme kojih ih muče ). 
Osim neophodnih puteva, kanalizacije, oborinskih voda i svih ostalih problema i nedaća, nekad imam osjećaj da se usljed svih silnih projekata i političkih prepucavanja, zapostavlja ono najbitnije, a to je fokus na pojedinca, na njegovu socijalnu i društvenu dimenziju koja bi kroz ovakav projekt zaživila.

Mladi Mokošice zaslužuju puno više i puno bolje od ovog do sada , matematički rečeno, praznog skupa.

GRADSKI BAZEN – KUPALIŠTE „MOKOŠICA“- koliko djece ljeti nema tko voditi na kupanje, koliko ljudi nije u mogućnosti poći na kupanje kad upekne zvizdan a vi ste u zadnjem neboderu. Siguran sam da se može naći i lokacija i sredstva koja bi osigurala jedan ovakav projekt izgradnje gradskog bazena u Mokošici koji bi mladima značio spas u ljetnim mjesecima.

I ne samo mladima, nego svima, jer uz svo štovanje prema „Vaporettu“ koji je dobrodošao, Mokošica je oduvijek gravitirala prema Zatonu i Štikovici tako da bi jedna autobusna linija u ljetnim mjesecima u tom smjeru bila spas za mnoge Mokošičane koje nema tko voziti na kupanje, a vjerujte mi da je puno takvih, pogotovo starije populacije.

Želim vjerovati, vjerujem i nadam se da će se vrlo brzo izrealizirati i strategijski osmisliti projekti za ovo najveće prigradsko naselje koje neće promatrati Mokošicu isključivo kroz komunalnu problematiku ( koju isto tako naravno treba riješavati), nego ujedno i kroz onaj pogled običnog čovjeka koji je zakinut za onaj minimum društvenog života unutar naselja.

Vjerujem da „Grad po mjeri čovjeka“ uključuje i Mokošicu, i da će se ovo naselje ujedno empatično promatrati kroz pogled usamljenog dječaka, koji luta između zgrada, nebodera i auta, željan igre, igrališta, radionica i druženja, uostalom kako i dolikuje „Gradu prijatelju djece“.

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…