PRIČA KOJU NE SMIJETE ZAOBIĆI "Slušala sam telefonski razgovor za koji se nisam mogla praviti da ga nisam čula"

29 Prosinac 2018
Autor :  

Slavica Marić je na svom Facebook profilu napisala priču koja je podijeljena gotovo 3,5 tisuće puta i koja je mnogima od nas nagnala suze na oči. Status prenosimo u cijelosti:

"Evo vam jedne BOŽIĆNE PRIČE od danas: (zapravo bih najradije vrištala od nemoći...i nemoćnog jada...možda bi taj vrisak netko čuo..)

Danas prije podne, šetam pješice od KBC Rebro prema udaljenom parkingu nasuprot Maksimira, gdje sam ostavila auto..

Ispred mene, polako, šepajući, ide čovjek mojih godina i razgovara telefonom..pažljivo ga obilazim i usput čujem razgovor: 
"Nemoj plakati, bit će sve dobro. Pustili su me danas iz bolnice, iako su trebali u petak, ali su odlučili zadržati me i preko Božića..Odredili su mi 10 kemoterapija..Evo, sad idem prema tramvaju pa ću na autobus i dolazim kući u Vukovar...molim te, nemoj plakati, znaš da ta tvoja štitnjača ne podnosi stres... Sad me ne boli, dobio sam lijekove, ne znam kako će biti kad popuste. U svakom slučaju, dolazim kući i onda će već nekako biti! Ne plači, molim te, teško mi je slušati te.."

Zastanem, ne mogu proći. Ne mogu otići i praviti se da nisam čula: "Oprostite, mogu li vam pomoći? Mogu li vas odvesti, vidim da vas boli...."

"Hvala vam, ne treba, polako ću do tramvaja..." odgovara ponosni čovjek, neugodno mu je. Nastavi razgovarati sa ženom. Ja polako idem pored njega, kao da ništa nije rekao..On umorno i pod teškim stresom, uplašen, tješi svoju ženu da će sve biti dobro, da ne plače, ponavlja to opet i opet..

Stigli smo do parkinga, lagano ga uhvatim za lakat i skrenem prema automobilu. Zbunjeno me pogleda, ali ide poslušno, bez riječi..Pomaže mi isparkirati auto stješnjen da on ni ne može ući u auto..BAcim torbu na zadnje sjedalo i otvorim mu vrata: "Udjite, odvest ću vas!" Pokušavam veselo dati mu nadu u bolje...

"Je li vam usput?!" s brigom u glasu pita. "Uopće nije važno! Ja sam Slavica! " Pružam mu ruku. "Ja sam Ante, drago mi je, niste trebali..."

Započinjemo razgovor, pitam ga za prezime...Kad mi je rekao, šok me pritisne na sjedalo...Ja znam to prezime...ta je obitelj izgubila mnogo članova u Vukovaru, za neke i danas ne znaju gdje im je grob..Dva su mu brata našli, stariji nije htio s Antom u proboj iz opkoljenog Vukovara, odlučio je ostati radi mladjeg brata, da ga sačuva...Našli su ih poslije par dana u podrumu na Gjergaju..Mati mu nikad nisu našli..priča mi svoju tugu..
I sad mu moram reći, da ga znam, da se mi poznajemo, da sam ja vodila svu skrb za branitelje Vukovara, konvoj za ranjenike i sve razmjene zarobljenika i da sam mu "ratna sestra"...

I ...otvori se duša... izašao je u proboju, nikada nije zatražio status branitelja, radi već 25 godina za firmu koja sada ne isplaćuje plaće...Ide kući, u Vukovar, ima kćer od 13 godina, obitelj nije imala što jesti za Božić...On sada ide na autobus, ali nije siguran da će ga primiti u autobus....

"Zašto, kako?" Ne razumijem zašto ne bi mogao ući u autobus...

"Nemam dovoljno da platim kartu. Neće me primiti sigurno." Tiho kaže..."Ali, zamolit ću ga, ako dodje neka kontrola preuzet ću krivicu na sebe"..."

Ovo je trenutak kada bih mogla početi urlati od bola, vrištati, psovati, kleti, bjesniti, proklinjati...vrištati da me samo nebo čuje..na sve one koji su odgovorni, koji su krivi, koji su lopovi i pljačkaši ove zemlje, koji ne poštuju nikoga i ništa, zbog ljudi za koje nema mjesta u ovoj zemlji, koji su osudjeni na propast ili odlazak, bijeg odavde, ponovo kao i 91. s malo stvari u ruci...ili ostanak ovdje i tiho umiranje...
Ante ne osudjuje nikoga, kaže da misli kako su nas namjerno zavadili, zna da ni u Srbiji nije bolja situacija za život..

Dobio je geler u kralježnicu, ali je operacija dobro prošla...Nikada nije zatražio naknadu za ranjavanje...Ma, nije to ništa bilo!" Pravda se.. Brzo sam nakon operacije se vratio na ratište..

Ali...na tom mjestu danas ima karcinom, koji je zahvatio već nekoliko kralježaka, boli ga i zato šepa...Ne smije ženi ni priznati..ona se i tako već previše brine...
Otišao bi i on van, iako je uvijek bio za Hrvatsku, samo da je zdrav.
Ne da mi da ga dovezem pred Autobusni kolodvor, već samo do prilazne ceste "da mi bude lakše izaći"...a on će se već snaći...

Molim ga da pričeka, petljam po torbi, svi smo sirotinja..Srećom, imam sa sobom zadnjih 200 kuna, do zadnje plaće prije mog odlaska van iz zemlje....Pomažem mu da izađe iz auta i grlim ga, guram mu u drhtavu ruku novčanicu i ne dopuštam da se buni.."Kako ću ti se ikad zahvaliti!" zbunjeno me pita..

"Samo ti ozdravi, to je najvažnije!" grlim ga..."I molim te, podnesi te papire za status branitelja, molim te! TO moraš riješiti!"

Šepajući ide polako prema zgradi Autobusnog kolodvora i traži me pogledom, smiješi se i široko mi maše rukom...

Ne morate ići u crkvu, ne morate biti ni vjernik, da biste razumjeli da Bog uvijek pošalje Anđela da pruži ruku i pomogne, makar samo i sitnicom..

I zapamtite samo jedno: Kada ste vi taj Anđeo, a to ćete sigurno prepoznati, nemojte se oglušiti, nemojte produžiti, zastanite i učinite koliko možete. 
Ponekad i samo lijepa riječ i topli bratski zagrljaj daju čovjeku nadu i podstrek da se počne boriti.
Boriti ponovo, za sebe, za svoje zdravlje, za svoju obitelj, za svoju domovinu...Vraćate mu nadu u ljude i u život.

Sada ja molim, ovdje, one koji mogu pomoći, kao i vukovarske branitelje, da mi se jave i da pomognu...Ovoj obitelji treba pomoć, a ovom čovjeku treba pomoć oko papira i statusa branitelja.

Sad vas ja molim, budite Anđeli i javite se, pomozite Anti."

Gospođa Slavica kaže kako joj je nakon objave inbox pretrpan porukama ljudi iz Hrvatske i van zemlje, kako se javljaju pojedinci i firme, svi u želji da pomognu. "Beskrajno sam ponosna na sve vas. Javit ću vam sve što mi Ante dozvoli. javim vam. Srce ste hrvatsko! 
Nigdje nema ovakvog naroda kao što ste vi! Nigdje!" napisala je Slavica Marić.

 
 
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…