Simović o tragediji u HE Dubrovnik: ‘Ovo je bila jedna od najtežih intervencija, od dima se baš ništa nije vidjelo’

12 Siječanj 2019
Autor :  

Županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović cijeli je dan gasio požar te sanirao vatrene jezičce u HE Dubrovnik nakon izbijanja havarije pokušavajući spasiti trojicu radnika koje je bila zarobila vatrena stihija, a onda je cijelu noć proveo tragajući za njima, koordiniravši obje akcije.

Pronašao je odjeću i mobitele trojice radnika koji su spas od vatre odlučili potražiti u vodi i prvi je pričao sa šestoricom koja su se spasila. Bio je u Cavtatu kada je pronađeno tijelo stradalog Ivice Zvrka i prvi pružio utjehu njegovoj supruzi koja je došla na mjesto događaja.

Vatrogasac Simović u ovom trenutku vjerojatno ima najjasniju sliku o tragičnim zbivanjima u HE Dubrovnik. Kronologiju događanja, detalje tragedije kao i neka svoja opažanja ispričao je za Jutarnji.

 

 

Spremao se u Zagreb

- Dobili smo dojavu nešto iza 9 sati, ja sam bio u blizini jer sam se spremao na put za Zagreb. Prva na teren stigla je postrojba iz Župe dubrovačke. Izvijestili su da je situacija vrlo ozbiljna. Odmah sam podigao nove postrojbe, JVP Dubrovnik, Državnu vatrogasnu intervencijsku postrojbu te JVP Konavle. Znao sam situaciju u HE Dubrovnik i bilo mi je odmah jasno da tu nema igre. Znači, u tom trenutku smo na terenu ja i 31 vatrogasac. Prvi kontakt uspostavljam sa šestoricom ljudi koja su se spasila. Bili su u šoku, ali smo od njih dobili neke korisne informacije. Osim toga, rekli su nam da su u postrojenju ostala još tri radnika, međutim, tada nitko nije znao gdje su oni točno - priča nam vatrogasac Stjepan Simović.

Bio je to trenutak kada je vatrogasna ekipa ulazila u buktinju. Od gustog dima, kaže, nije se vidjelo ništa, a vatrogasci su međusobni kontakt održavali držeći se za rukave vatrogasnih odora napredujući sitnim koracima. Zapravo se paralelno odvijala akcija gašenja i akcija spašavanja.

- Važnije je bilo spasiti nego gasiti, ali nisi smio zanemariti ni gašenje. Zato smo imali petoricu koja su išla ispred. O požarištima na koja bi nailazili javljali bi ovima iza koji bi ih gasili, a oni bi nastavljali dalje. Ta požarišta nisu bila velika, ali su stvarala veliki dim. Bilo ih je četiri, ne računajući glavni, gorjeli su kablovi, plastika, boja u četiri ili pet bačava, garderoba.

Zato smo imali veliki dim koji je treća ekipa nastojala izbaciti ventilatorima kroz otvor na vrhu elektrane. Imali smo boce s kisikom i ipak dobro napredovali. Mogu reći da u tom organizacijskom dijelu nije bilo većih problema, ali nismo mogli biti brzi onoliko koliko su naša srca to htjela biti u tim trenucima. A imajte na umu da je to pet etaža u tunelima, češljamo redom, a ne vidimo jedan drugoga - kaže nam vatrogasac.

Razračili tunele

Čim su uspjeli razračiti tunele, napredovali su brže, ali do trojice radnika stigli su prekasno. - Da smo barem znali gdje su, išli bismo odmah prema njima. Da smo barem imali neki kontakt, ali nije bilo signala mobitela. Mi smo išli redom jer nismo imali izbora - dodaje.

Kada su došli do kobnoga ulaza u vodeni kanal, vidjeli su dvije boce za zrak, koje vatrogasci u žargonu zovu “život” i odjeću trojice nestalih radnika.

- Tamo je bila odjeća sve trojice, cijela hrpa, pokraj tri para cipela, kao i njihovi mobiteli. Dva aparata su bila korištena, našli smo ih pored. Jedan aparat može dati kisik 30 minuta čovjeku s normalnim disanjem. A oni nikako nisu bili u normalnim okolnostima. Čak i vatrogasac, ako nije sto posto u glavi miran, može trošiti dvostruko više zraka nego inače. Ne mogu reći jesu li sva trojica koristila ta dva aparata, ali su samo ta dva aparata imali na raspolaganju. Pokušali su gasiti vatru, no to je u uvjetima u kojima su se našli bilo izuzetno teško - procjenjuje vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović.

Koliko je bilo veliko zlo koje im je prijetilo, najbolje govori ono drugo, u koje su odlučili skočiti smatrajući da su im šanse za preživljavanje možda malo veće.

- To su dva rukavca koja se spajaju u jedan. Turbine njima izbacuju 45 litara vode u sekundi koja se poput tobogana spušta u more kroz kanal. On nije potpuno pun, međutim radi se o ogromnoj snazi. Pitanje jesu li se oni utopili ili ih je prije ta snaga vode izubijala - kaže vatrogasac koji smatra da su radnici pokušali na tom dijelu izdržati što više jer su i oni bili svjesni da je skakanjem u vodu upitno hoće li preživjeti.

Uzroke požara će otkriti istražitelji, vatrogasci su im pokazali gdje je bilo njegovo izvorište. Je li mu prethodila eksplozija, trenutno nitko osim samih radnika ne može potvrditi, no nisu svi sigurni ni u to.

Dimni val

- Dimni val je krenuo prema ljudima koji su bili unutra. Neki od djelatnika kažu da su čuli nešto kao eksploziju, dok drugi kažu da nisu. Ali je svakako došlo do neke reakcije koja je prouzročila tako ogroman dim. Nevjerojatno je koliko je čađe unutra, ne možete to vjerovati. Na svih pet katova strojarnice sve je bilo puno čađi - ustvrdio je Stjepan Simović i dodao da je sasvim siguran da je gorio kabelski vod, kao i da je vatra krenula iza kontrolnog punkta gdje su njihovi uređaji izmjerili najveći izvor topline, od čak 260 Celzijevih stupnjeva.

Bila je ovo strašno zahtjevno, za njega osobno, kaže, jedna od najtežih akcija u kojoj je u životu sudjelovao.

IZVOR: jutarnji.hr

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…