Ivana Šutalo: “Moj san su Olimpijske igre!”

247

Ona je osvojila brojne hrvatske naslove u svim dobnim kategorijama. Oko njezinog vrata nizale su se medalje s europskih prvenstava, a 2016. proglašena je sportašicom Grada Dubrovnika. Naravno, riječ je o našoj sugrađanki, judašici, dvadesetčetverogodišnjoj Ivani Šutalo.

Pod vodstvom trenera Željka Đapića, Ivana je otputovala u Baku i nastupila na Svjetskom prvenstvu u kategoriji preko 78 kilograma. Već u prvom kolu išla na treću nositeljicu, predstavnicu Japana, Asahino, aktualnu viceprvakinju svijeta. Članica Judo kluba Dubrovnik izgubila je ipponom dok je Japanka otišla do kraja i osvojila naslov svjetske prvakinje.

Ivana već godinama brani boje našeg grada i zemlje, ostavlja trag na vrhu gotovo svake ljestvice, a prije Azejberdžana sudjelovala je na Grand Prixu u Budimpešti.

“Tim sam nastupom bila zadovoljna, iako sam se ozlijedila prilikom zadnje borbe. Ipak, uspjela sam uhvatiti bodove za svjetsku i olimpijsku listu. Moja je suparnica bila dobra judašica iz Kine, ali nije bila nepobjediva. Nažalost, ozlijedila sam rame pa se nisam mogla nastaviti boriti.”

Koliko odricanja zahtijeva tvoj sport?

“Kao i svaki, puno je odricanja, žrtvuješ sebe i svoje doma, radi onoga što želiš. Nijedan sport nije bez odricanja, samo je pitanje koliki udio ti daješ, koliko te određeni sport uzima za sebe. Mogu reći kako radi juda nisam bila na ekskurziji u 8.razredu, kako bi prisustvovala natjecanju. Dosta je tu propuštenih blagdana i rođendana, ali opet to je ok, ipak se bavim profesionalnim sportom.”

Može li se živjeti od juda, od sporta? Poznato nam je kako radiš da bi sebi mogla osigurati uvjete za trening.

“Nama u judu troškovi nisu mali, ali nisu ni preveliki. Opremu moramo mijenjati svake godine, recimo kupovati po dva kimona: bijeli i plavi, pa nove tene za trčanje, odjeća za teretanu i ostalu opremu. Imam sreće što sam sada profesionalac pa pola tih troškova pokriva savez, a pola moj klub. Što se tiče mog posla, radim kako bi zaradila za život, jer ipak kao profesionalni sportaš moram imati malo bolju prehranu. Nemam dovoljno mjesečnih sredstava da to sebi i priuštim. Nekad treba izaći i na kavu, u kino, platiti gorivo, parking, račun za mobitel…”

Pomaže li Grad Dubrovnik?

“Od Grada primam 1600 kuna mjesečno i to mi je u redu, jer isto tako mogu ne dobijati i ništa.”, skromno će Ivana.

Pitali smo našu sportašicu, gdje se vidi jednog dana. Koji su joj snovi i ambicije?

“Još ne razmišljam toliko unaprijed, pokušavam živjeti sada i u momentu. Ipak, Olimpijske igre su mi veliki san, a ukoliko ga ne ostvarim, voljela bih postati trener, kako bi pomogla djeci da oni ostvare svoje snove.”

Želimo našoj Ivani da ostvari svoje snove i da Grad i Hrvatska prepoznaju njezinu vrijednost i pomognu joj kako bi mogla do kraja ostvariti svoje potencijale. Naprijed, Ivana!

Rea Lucia Žuvela

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *