‘JEDVA SAM PREŽIVIO! SAD ZNAM KAKO JE TO’: Nikša Prkačin o svom junaku Roku

311

Lijepo hrvatsko sportsko ljeto zaokružila su naša djeca, mladi košarkaši do 16 godina koji su na europskoj smotri u Novom Sadu osvojili zlatnu medalju, što je senzacionalan uspjeh. Koji nas može potaknuti na razmišljanje o konačno boljoj budućnosti naše košarke. Makar, ne smijemo se zaletavati u prognozama, ni slučajno. Jer, napominjemo, ovo je četvrti trijumf Hrvatske na europskim smotrama kadeta, odavno znamo da je problem u našoj košarci priijelaz od kadeta kroz juniore do seniora.

Inače, razmišljajući naglas o sportu, rijetko se kada događa da su djeca proslavljenih sportaša ravna svojim očevima, zato nas ove igre mladog Prkačina i Perasovića silno vesele. Naime, po logici da svako dijete liječnika nužno mora biti liječnik, mnogo je klinaca palo na ispitu, nisu bili kao sportaši ni sjene svojih roditelja…

Ipak, jer u svemu postoji taj ipak, iznimke su tu da potvrde pravilo, pa su mali ”Peras” i mali ”Prka” potvrdili da su ipak naslijedili gen nadarenosti, snalažljivosti i sportske usredotočenosti poput očeva, oni su uistinu najzaslužniji za ovaj trijumf naše mlade košarke i svesrdno se nadamo da ćemo se s njima još mnogo puta veseliti.

Dobro poznavajući ljude o kojima pričamo možemo zaključiti kako je riječ o samozatajnim očevima koji bježe od medija, dobro znajući da im djeci može naškoditi pretjerana pozornost ili povlačenje po naslovnim stranicama. I sada je nakon ovog blistavog trijumfa tako, a tako i treba biti.

Nikša Prkačin za dnevno.hr  tako kaže:

“Dok ga gledam, proživljavam puno više emocija nego dok sam igrao. Mnogi bivši igrači govorili su mi da su emocije puno veće kad gledaš svoje dijete, nisam im vjerovao. Sada znam kako je to, jedva sam preživio”.

Njegov sin bio je čovjek odluke i MVP cijelog turnira. Za njega se crtala pobjedonosna akcija u zadnjim sekundama, sad i da žele otac i sin neće moći izbjeći naslovnice. Da, došlo je vrijeme da se i otac i sin nose s popularnošću, sazrijevanje je to i za jednog i drugog.

”Kao roditelj mogu biti samo ponosan. Presretan sam kada čujem da je Roko bolji od tate, to je najdublji osjećaj. Želim da nadmaši moju karijeru”, veli Nikša Prkačin.

Ovaj uspjeh naših dječaka došao je kao naručen Hrvatskom košarkaškom savezu koji je upao u depresiju nakon loših rezultata A reprezentacije. Zato su shvatljive riječi Dine Rađa, jednog od ključnog čovjeka ovog Saveza…

“Sada dolazimo do ključnog problema, neka ne misle da su oni postali igrači, svi se trebaju pogledati u ogledalo i vidjeti što kod koga fali, to je jedini ispravan put da svatko od njih napravi karijere. Trebaju se pogledati u ogledalo i vidjeti što tko želi i vidjeti hoće li ići na kavu ili na trening. Pustite trenerima da ih vode, roditelji, ne slušajte menadžere. Igrači rade za menadžere, a trebalo bi biti obrnuto. Slušajte trenere po klubovima. Ja sam se ovih dana isplakao kao rijetko kada, priuštili ste mi jedno veliko zadovoljstvo i hvala vam na tome”.

Zapravo je Rađa rekao što smo ponudili kao zaključak na početku. Ovo se ne mođe shvatiti kao spas hrvatske košarke, ali nam može biti divna spoznaja da talent nismo pogubili. Samo treba raditi!

dnevno.hr

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *