Kakve nam poruke stižu iz Trebinja?

1682

“Srbi, Trebinjci, prikazani su kao agresori. Jasno je da Hrvati, Dubrovčani, pišu svoju istoriju iskrivljujući činjenice. Ali, ako Srbi ćute o svim dešavanjima, oni potpisuju njihove falsifikate i dozvoljavaju da istoriju srpskog naroda na ovim prostorima ponovo neko drugi piše.”

Ovo je izvadak članka portala Trebinje live, a nije jedini, materijala ima puno. Pa da podsjetimo one koji su zaboravili ili one koji kažu “gledajmo u budućnost”, da vide kako o nama pišu naši najbliži susjedi. Podsjetimo, između ostalih, Dubrovnik je 1991. napala i 472. motorizirano-tenkovska brigada iz Trebinja. Ti su ljudi ubijali našu djecu.

Moja je prijateljica odvedena u Trebinje na svoj deseti rođendan. Dok su se druge desetogodišnjakinje u drugim dijelovima svijeta igrale s barbikama i slavile svoje rođendane u igraonicama, Maribela je sa svojom obitelji ukrcana u kamion i odvedena. Tamo su ih maltretirali, prijetili njezinoj majci, koja je sa sobom imala četvoro maloljetne djece. Iz Trebinja je njezin otac odveden u logor u Bileći. Nije Maribelina obitelj bila jedina, bilo je tamo još naših obitelji, pretežno stanovnika Mokošice, koji su imali samo jedan grijeh: nisu bili Srbi.

Jednog su mladića iz Konavala 16.listopada 1992. odveli u Trebinje, sa samo 16 godina. Pa su ga prebacili u Bileću, pa u zatvor u Foči. Tamo je ostao još dva mjeseca.

U posljednje vrijeme iz Trebinja dolaze svakakvi povici i čudno iskrivljavanje povijesti, pa na primjer piše ovako na njihovom kako kažu, najčitanijem portalu:

“Ime Dalmati, i po njemu ime Dalmacija, nije ime nekog posebnog naroda. To je ime nastalo po tvrđavi Dalmi, koja je bila sjedište jednog saveza srpskih plemena u borbi protiv Rimljana. Tvrđava Dalma se nalazila desno od izvora rijeke Neretve, iznad Nevesinja. Plemena Dalmskog Saveza Rimljani su nazivali –Dalmatima”.

Jedan od zagovornika ove teze koju prenosi Trebinje live  je i profesor Jovan Deretić, a ukoliko vam njegovo ime ništa ne govori, ukazat ćemo vam samo na par njegovih ostalih teza: “Aleksandar Veliki je zapravo srpski vojskovođa Aleksandar Karanović i on je treći srpski vojskovođa koji je u svom pohodu na istok došao do Indije”, Hrvati su porijeklom avarsko pleme koje je primilo srpski jezik, a srpsko pismo je najstarije europsko pismo iz kojeg su se razvila i sva ostala europska pisma. Na stranici 72. svoje knjige “Zapadna Srbija” Deretić tvrdi i kako je Sulejman Veličanstveni bio Srbin. I ako mislite kako je to najluđe što ćete pročitati ikad, za kraj postoji njegova teza kako je Isus Krist govorio srpskim jezikom, a bio Srbin i po svojoj majci, Mariji.

Dakle, Dalmatinci, Hrvati, svi su zapravo Srbi i dalje se proteže priča o srpskom Dubrovniku.

Nadalje, u blizini dubrovačkog aerodroma, Turistička zajednica grada Trebinja postavlja jumbo plakat i poziv da se posjeti taj grad.

Opština Čapljina počela da dijeli Hrvatima iz susjednih sela, te da je zbog prijetnji pojedinih bivših takozvanih hrvatskih branitelja ugrožena bezbjednost lokalnog srpskog stanovništva.” izvadak je još jednog članka ovog eminentnog portala. Naši se branitelji i dalje prozivaju i nazivaju takozvanima, a takozvani su samo zato što naravno, rat nisu izazvali oni, nego mi. Oni nisu gađali naš Stradun, Orlanda, Župu, Konavle..nisu, mi smo ih bezrazložno napali i ubijali trebinjsku nejač.

Jučer, ponovo isti portal kaže kako su Dubrovčani bijesni na svog gradonačelnika koji nije sretan s odlaskom ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik u Trebinje i posudbom slika za izložbu slikara Atanasija Popovića. Razgovarali smo s Frankovićem, pa nam je tada rekao kako je šokiran odlaskom Ivanovića u Trebinje ne zbog posudbe slika, već zbog poziva na suradnju dvaju gradova. Gradonačelnik inzistira na isprici zbog svih žrtava u Domovinskom ratu. Međutim, to Trebinjcima nikako ne prelazi preko usana.

Osobno smatram kako isprika ne znači ništa. Ispriku doživljavam kao kad bacite pjat na pod, pa mu kažete “oprosti”, zalijepiti se neće. Međutim, ta bi isprika značila priznanje za ono što su nam učinili u Domovinskom ratu, priznanje kako su ubijali nedužne starce, djecu, civile i branitelje, odvodili ih u logore, kako su naši ljudi bili sustavno zlostavljani. To se ni danas, nakon ovoliko godina, nije dogodilo. Trebinjcima odgovara da se troše novci po njihovim restoranima, trgovinama, ali i dalje vam misle isto.

“Dok ne uslijedi isprika od dužnosnika grada Trebinja,  Grad Dubrovnik kao ni sve ostale institucije neće surađivati s gradom koji je bio agresor, a koji ni dan danas ne želi prihvatiti činjenicu da su mnogi brojni ljudski životi, pa i oni dječji, izgubljeni zbog njihove agresije na naš grad.” ponovio je za Dubrovnik INsider Mato Franković.

Znate li zašto je danas ovakva fama oko Trebinja? Zato što su tamo izbori, a od nacionalnog zanosa nema bolje strategije. Početkom listopada bira se Predsjednik, i Potpredsjednik te predstavnici za Narodnu skupštinu Republike Srpske. Luka Petrović, trebinjski gradonačelnik, jedan je od najbližih suradnika Milorada Dodika, aktualnog predsjednika Republike Srpske.

Kažu Dubrovčani, u Trebinju je jeftinije, tamo ima akva park, kakvog u dubrovačkoj okolici nema, tamo se mogu nabaviti lijekovi koji se bez recepta ne mogu nabaviti u dubrovačkim apotekama. Kažu kako se tamo možeš najesti, a platiti sitno.

Kad budete prelazili granicu, sjetite se i nekih drugih stvari, osim svoje osobne zadovoljštine. Uradite onako kako osjećate i kako smatrate da je ispravno, svatko ima pravo donositi odluke za svoj život. Samo nama koji ne idemo i tako ne mislimo, nemojte govoriti kako treba gledati naprijed i ići onima koji to ne rade. Onima koji i dalje svojataju Grad, onima koji tvrde kako smo mi ti koji smo klali, palili i ubijali.

Onima koji i dalje imaju huškačku politiku prema nama i to samo zbog izbora i političke moći.

 

 

 

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *