KOLUMNA ANE ALAMAT: Trčim s razlogom – Dubravka Nebergoj

1100

Stari Grci su znali govoriti “Ako želite biti snažni – trčite, ako želite biti lijepi –  trčite, ako želite biti pametni –  trčite”.

I stvarno su bili u pravu, naša Škola je pravi primjer toga jer okuplja toliko lijepih, snažnih i uspješnih ljudi.

Ta sjajna ekipa, a i nova koja je odlučila srušiti te predrasude o trčanju, upravo se okuplja u ponedjeljak na našem divnom brdu Petka, s početkom u 17 sati. Kako smo rekli bez straha, svi ti ljudi članovi Škole nikad prije nisu trčali, a sada im je to sastavni dio života, da ne kažem kako su neki istrčali desetke polumaratona.

Kao jedna od trenera, jedva čekam ponedjeljak i kraj treninga vidjeti sva ta zadovoljna i ozarena lica, i kad kažu kako im je upravo to trebalo nakon radnog dana.

Nema straha među početnicima. Hodanje kroz šumu uz lagano trčanje prvi je dio početničkih treninga, a tu su i stari polaznici uz trenere da Vas ohrabre.

 

Jedna lijepa priča naše početnice Dubravke (ekonomistica) i njeno iskustvo trčanja.

 
“Trčanje mi je promjenilo život i natjeralo me da gledam stvari iz druge perspektive. Moje trčanje ima priču. Dogodilo se prije godinu dana kad sam željela sudjelovati na humanitarnoj utrci od 5 kilometara za našu sugrađanku Karlu Sentić, koja je tada imala svoju veliku bitku.

Krenula sam pod geslom Škole trčanja Dubrovnik jer sam ih pratila neko vrijeme: pobijedi sebe, iznenadi nju, i pobijedila sam sebe.
Ona je bila moj pokretač, ustvari došla sam do cilja, te dala svoj mali doprinos za nju.

Danas mogu reći nakon dvije godine što sam u Školi trčanja Dubrovnik da sam istrčala dva polumaratona i nekoliko trka od desetak i više kilometara. Najdraže od toga mi je bilo kad mi je ta ista Karla Sentić, koja je pobijedila svoju životnu utakmicu, predala medalju za istrčani polumaraton.

I zato hvala Ani Perović Alamat što je pokrenula ovaj projekt i potakla ljude našega Grada na trčanje, što je izgledalo nezamislivo, koja me uz tim škole motivira da budem zdravija, bolja i brža. U Školi trčanja gdje se rađaju nova prijateljstva, napune baterije za radni tjedan, a o dobrim učincima za zdravlje da i ne govorimo.

Energija koju dobijem od trčanja mi je postala zarazna!”

Jako sam ponosna što poznam sve ove ljude jer oni moj život čine ljepšim, svakim danom od svakoga ponešto naučim, a mi dragi polaznici vidimo se u ponedjeljak,ne zaboravite samo dobra volja i teniske.

Do sljedeće kolumne,

Ana




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *