Počelo je u zoru, točnije u 05.40.

Krenulo je razaranje Dubrovnika, JNA uz srpsko-crnogorske horde granatirali su povijesnu jezgru i trajalo je cijeli dan.

06. prosinca 1991. u Dubrovniku je poginulo 11 branitelja, živote je izgubilo 14 civila, a 52 osobe su ranjene.

Tog crnog petka dubrovačkog, na najtužnijeg svetog Nikolu, dogodilo se najstrašnije razaranje stare gradske jezgre. Agresor je udarao po tvrđavi Imperial na Srđu, Sustjepanu, Nuncijati i Belvederu. Naš Stradun, ulice, fontane, crkve, stari dio grada pogođen je sa preko 2000 granata.

Neprijatelj se uspio popeti na tvrđavu u kojoj su bili branitelji na Srđu, ali su naši hrabri branitelji odbili svaki napad.

Grad je gađan i s mora, pucano je na sve vidljive ciljeve cestom, a prilikom gašenja požara u hotelu Libertas, poginuli su dubrovački vatrogasci.

Oštećeno je 460 zgrada, a devet dubrovačkih starih, stoljetnih kuća progutao je požar.

U 19.25. sirena je dala znak za prestanak opće opasnosti.

Usprkos gubicima, Dubrovnik je opstao. Srpsko-crnogorski rezervisti potpomognuti Jugoslavenskom narodnom armijom shvatili su tog dana da se Dubrovnik neće predati, da će ga naši branitelji braniti do posljednjeg daha. Shvatili su da nikada neće „piti kafu na Stradunu“ i da će se u njemu ponovo vijoriti zastava Libertas. Tog dana obranjena je dubrovačka sloboda.

Dubrovnik je dao svojom žrtvom pridonio međunarodnom priznanju i dao veliki obol u Domovinskom ratu za slobodu Hrvatske i njezinih građana.