Nila Miličić Vukosavić: “Moj eliksir mladosti je da sam mom muškarcu središte svijeta!”

222

Ona ima izgled, osmijeh, predivan glas i karizmu. Ona je pobijedila u našoj anketi za najljepšu voditeljicu, prema glasovima naših čitatelja. Ona je, naravno, Nila Miličić Vukosavić, vd urednica Radio Dubrovnika.

S Nilom sam se našla na Stradunu, tamo gdje nekako i pripada, gdje je možete sresti gotovo uvijek u njezino slobodno vrijeme. Promislili bi kako se nije iznenadila izborom i pobjedom u našem malom izboru ljepote, ali lijepa voditeljica i urednica kaže drugačije:

“Lagala bih kad bih rekla kako tu moj mali ženski ego nije dobio potpunu satisfakciju, prvo zato što se u ovoliko godina koliko već radim ovaj posao, nikad nisam našla u sličnoj nominaciji. Nisam očekivala kako ću pobijediti. Ne pokušavam sada pridati neku povijesnu važnost takvom nekom događaju, ali malo smo se zabavili i rasteretili, odmaknuli od ovih tema koje nas svakodnevno okružuju. Moram priznati ipak, kako mi znači možda više nego što bih mislila da će mi značiti, u prvom redu zbog komentara i broja vaših čitatelja. Osjetila sam kako se ipak isplatilo ovo što radim trideset i kusur godina. Mislim kako ljudi nisu donijeli sud samo po vanjštini, koja je naravno, neizostavan dio priče, ali i zbog ukupnog dojma, iskustva, karizme… Falsa bih bila kad bih rekla kako mi nije drago, osjećam se sretno i u ženskom i u profesionalnom smislu, jer sam uvidjela kako sam ipak ostavila neki trag u srcima naših ljudi.”

Koliko je tvom dobrom izgledu pridonio tvoj dragi i mladi muž?

“Mislim da je to jedan od ključnih faktora, da bi žena dobro izgledala! Da bi žena u jednoj zrelijoj dobi izgledala dobro i mladoliko, osim načina života, fitnessa, tretmana, prehrane i sl., jako je bitno da je sretna i zadovoljna. Meni je jako važno da se osjećam voljena. Moj eliksir mladosti je to da sam mom muškarcu središte svijeta. To tako doživljavam i osjećam, meni je važno da sam mu najljepša, pa čak i ako je to subjektivno, meni jako puno znači i daje mi unutarnju snagu i energiju da se taj osjećaj odražava i prema vani. Ujedno me i motivira da takvo stanje i održim, trudim se svakodnevno uzvraćati dobru energiju, potporu, i naravno emociju, jer ako tražim, moram i dati. Trudim se održati neku umjerenu kilažu, nekakav fit izgled. Ima tu i genetike, moram priznati, moja pokojna mama je izgledala vrlo mladoliko, sve dok se nije razboljela, a i otac mi je i danas u svojim osamdesetima jako vitalan.”

Koje su tvoje male ženske tajne osim ljubavi, da tako dobro izgledaš i ne mijenjaš se godinama?

“Dakle, ljubav je broj jedan, ona koju uzajamno pokušavamo očuvati. Nastojim izbaciti iz prehrane slatko i kruh, trudim se piti vodu iako nikad nisam žedna, izbjegavam čokoladu iako bih mogla smlatiti barem tri Milke dnevno. Nikad nisam jela puno, ali sam vazda voljela slatko. Trudim se jesti više malih obroka u danu. Nemam kad ići u teretanu, nemam vremena, a bilo bi jako važno da to uvrstim u svoj raspored. Vidim kako mnoge žene idu na jogu, na fitness, plešu zumbu, a ja ništa od toga ne prakticiram i to sebi zbilja zamjeram. Ipak, puno sam hodala do nedavno, dok nisam zaradila ozljedu koljena. Stalno sam u nekom “muvingu”, vazda negdje zujim, ima u Gradu i puno skalina, tako da kretanje nadoknađujem na taj način. Nastojim ići spavati u isto vrijeme i stvarno se trudim ne ići kasno u krevet, organizam mi traži odspavati barem šest – sedam sati.”

Osim usvojenih navika i onih kojih nastojiš promijeniti, koju preparativnu kozmetiku možemo preporučiti našim čitateljicama?

“Koristim dobre hidratantne kreme, radila sam i mezoterapiju u salonu AnasStudio, kod moje prijateljice Ane Obradović. To mi je jako zgodno otkriće, jako dobro godi mojoj koži. Ana koristi Biologic Rechercher preparativnu kozmetiku, koja je broj jedan na europskom tržištu pa sam sretna što smo odradili nekoliko tretmana upravo tim kremicama i losionima, a nadam se da ćemo i još koji… Što se šminke tiče, volim se našminkati, ali ne previše. Uglavnom za nastupe! Pobornik sam natural looka.”

Jesi li pobornica plastičnih operacija?

“Da imam novaca, možda bih u nekoj poznoj dobi priuštila sebi recimo filere. Draže su mi te neinvazivne metode, ne bih baš pribjegavala operacijama. Puno bi bilo bolje da ljudi održavaju prirodnim putem svoju tjelesnu figuru i izgled. Ljepše mi je vidjeti žene kad dostojanstveno nose svoje godine, čak i kad imaju pokoju boru, jer im to daje prirodnu ženstvenost i izgled, neki dodatni šarm. Možda kad bih imala dovoljno novca, a u slučaju recimo, da promjena prehrane i vježbanje ne bi donosili nikakve rezultate, možda bih i došla u napast otići na liposukciju. Zasad, prednost dajem prirodnom i njegovanom izgledu, bez invazivnih metoda.”

Žene često kažu kako u nekim godinama nađu svoj mir, osjećaju se ispunjenije i sretnije nego kad su bile u svojim dvadesetim. Nila se slaže s tom tvrdnjom.

“Osjećam se, prije svega, mudrija. Naravno da sam i nekako zadovoljnija sobom nego prije, iako ti mladost pruža neke druge dimenzije sreće, kojih tada dok si mlad, uopće nisi posve svjestan. Danas imam puno više samopouzdanja, pomirila sam se sa svojim manama i ne pokušavam se svima svidjeti. Kad si mlad, jako ti je stalo do mišljenja drugih, misliš da moraš bit svakome drag. Zrele godine ti donesu jedno unutarnje zadovoljstvo i mir. Prestaneš pridavati pažnju stvarima koje su nebitne, ali shvatiš da su nebitne tek kad dođeš u ovu životnu fazu.”

Urednica si na dubrovačkom radiju, vodiš različite evente, gotovo nema događaja u Dubrovniku na kojem nisi prisutna. Koliko imaš uopće slobodnog vremena?

“Jako malo. Imam tu nevjerojatnu sreću da imam Sebu koji je tolerantan i razumije moje obaveze, kao i ja njegove. Kad on recimo ima gažu, ide svirati, a ja imam dogovor s prijateljicom, nema zamjeranja. Imamo jedno osnovno duboko povjerenje. Uglavnom nađemo vremena za sebe, između svih naših poslovnih obaveza i dogovora, pa taman da sjednemo i na po ure popijemo kafu. Moram ti reći kako više i ne vodimo takve eventove previše, odradili smo mi dosta toga kroz ove godine, puno toga i humanitarno, što nas oboje naročito veseli, a sad bi možda ipak bio red na mlađim kolegama.”

Seba i ti dijelite i profesionalan život. Je li vam to nekad previše?

“Mi volimo raditi zajedno. Doduše, nikad nismo imali zajedničke smjene, a nemamo ni sada. Nismo u istom prostoru u isto vrijeme.”

Nila je trenutno vršiteljica dužnosti glavne urednice Radio Dubrovnika.

“Javila sam se na natječaj koji je HRT raspisao, jer sam ipak nakon trideset godina u ovom poslu prošla sve faze radijskog, pa i televizijskog posla, naučila sam sve što sam trebala, a i svakim danom učim i dalje, imam i formalno obrazovanje, i eto, izabrana sam! Čekam okončanje novog natječaja, na koji sam se ponovo javila, pa ćemo vidjeti što će biti. Odlučila sam se na taj korak jer sam mislila da mogu doprinijeti i dodati novu dimenziju našem radiju i poslu kojeg radim i volim, u kojem sam doslovno odrasla. Ne patim od titula, niti sam ikada htjela biti neka faca koju netko mora slušati, mislim da sam na ovom radnom mjestu ista kao i prije, ali o tome bi ipak trebalo pitati moje kolege. Mi smo jedna uigrana ekipa, sjajni su to ljudi, jako dobro funkcioniramo.”

Osim što je voditeljica, urednica, žena i ljepotica, naša je Nila i majka troje divne, već odrasle djece, Petra, Ivana i Ree.

“I none sam, Petar ima maloga Bornu, koji će ove godine krenuti u prvi razred osnovne škole! Petar ima 33 godine, Ivan 27, a Rea 18! Činilo mi se kad su moji sinovi rasli i ulazili u pubertet da je bilo teško, ali i ovo Reino je poprilično zahtjevno. Apsolutno odgajanje ženskog djeteta ima svoje draži, ona je vrlo svoja, jedna mala Blizanka, šarmantna, ćaćino dijete s majčinom jezičinom ( smijeh). U nekim segmentima je bilo čak i lakše s muškom djecom. Nastojimo biti friendly s njom, a ona i ja..malo smo prijateljice, malo nismo, uglavnom ja njoj idem na živce. Negdje nam se poklapa klimakterij i pubertet pa je to posebno zabavno, ali s tim se najbolje nosi moj muž. U mojoj Lavljoj prirodi je da eksplodiram, poludim, izgovorim svašta i ugasim se. Ona me i pomlađuje.”

Rodila si Reu sa 38 godina, tvoji su dječaci već bili veliki.

“Nas dvoje smo uistinu doživjeli jednu romantičnu ljubavnu priču koja mi se tada činila nestvarna..Istovremeno me ta veza i nadahnjivala i obuzimala, ali i zabrinjavala, jer ništa u životu nije jednostavno niti izvjesno, a uvijek sam se osjećala mlađom nego što jesam i mentalno i na svaki drugi način, pa ipak, rekla sam sama sebi: ajmo ispočetka! Zašto ne? Seba je bio moj životni odabir i mislila sam kako nije fer ne pružiti mu mogućnost da ostvari očinstvo. Zaslužuje imati divno dijete i biće koje ćemo zajedno stvoriti. Bili smo radoznali i nestrpljivi dočekati plod naše ljubavi, kakvo će naše dijete biti, a i uvijek sam željela imati kćer. Pružamo joj puno ljubavi. Nismo svaki dan jednako uspješni kao roditelji, imamo turbulencije, klasika…kako to već biva na relaciji roditelj-tinejdžerica, ali, držimo se…”

Bračni par Vukosavić se odlučio na život unutar gradskih mira. Nekad nije lako, ali kako kaže Nila, život u gradu nešto je neprocjenjivo i njihov odabir kojeg nikad nisu požalili.

“Živimo u kući mojih roditelja na Svetoj Mariji već 18 godina. Seba je veliki zaljubljenik u Grad, on se bolje nosi sa svakodnevnim problemima življenja ovdje. Gusta nas biti tu, meni je divno čim se skalamo da smo odma negdje na kafi. Meni je to divno, sjedati tu, gledati ljude, tu si, u središtu zbivanja. Puno puta požalim jer ne mogu kupiti sve što mi treba, ali nekako ove druge stvari još uvijek prevladavaju. Lijepo nam je tu, imamo krasnu kuću i divan đardin koji su Seba i Ivan uredili i obnovili. To je dodatna vrijednost našem domu, tu su oni ostavili svoj trud, vrijeme i ljubav. Imamo i krasne susjede i bliske prijatelje i ta draž dobrosusjedskih odnosa na Svetoj Mariji još uvijek postoji. Kad ujutro pođem na kafu skoro pa u pidžami i u papučama u moje Maje, to je neprocjenjivo.”

Je li te nervira ova ljetna gungula?

“Mene da. Ne usudiš se više to ni reći, odma postaneš njorgalo, to je sad ovaj novi termin za nas kojima kao nešto smeta. Meni je Grad draži u jesen i proljeće, kad ostane naš. Ne smeta mi ni usred zime kad nema ni kučka na Stradunu, volim i ljeto, ali kako sam starija, prag tolerancije mi je sve manji, pa me tako i ove gužve sve više nerviraju. Međutim, svima nama turizam donosi kruha, pa što ćemo..Sretni smo i kad se negdje odmaknemo, kad odemo recimo na Lopud, tamo smo prije 19 godina bili i na bračnom putovanju. Volimo otići u Trpanj, na Lokrum, u Split, kod moje rodbine na Čiovo, gdje god, samo da smo skupa…Volimo tu jednu atmosferu koju sami sebi stvorimo kad smo sami, kad nema pritiska od posla, kad smo opušteni, uz knjigu i more.”

Nila zrači jednom posebnom energijom. U njezinim očima jednostavno vidite: sreću. Koje je male stvari čine sretnom?

“Sretna sam kad se ujutro probudim i vidim pored sebe moju ljubav, kad me lijepo pogleda, kaže mi da me voli. Sretnom me čini pogled na moju djecu, koja su izrasli u divne, normalne i sretne ljude. Veselim se kad mogu poći u butigu i kupiti nove rebe, očale, kremu za lice, kad mi dobro “sjedne”pitura za kosu, kad se najedem Čokolina i čokolade, kad Seba i ja sjedimo na kafi, kad se družimo s dragim prijateljima, kad mi kupi dobar parfem. Sretna sam i kad čitam dobru knjigu. Obožavam i regalavat moje prijatelje. Ipak, najsretnijom me čini kad osvijestim da smo svi zdravi.”

Kuhanje nije jedan od tvojih odabira.

“Nije, ne volim kuhati, a ne voli ni Seba, tu smo se nekako našli. On nije pretjerano zahtjevan, jede što god mu daš, ali moj tata je trenutno zadužen za to. To mu je zanimacija i to ga drži u kondiciji, on voli kuhati i odlično kuha unatoč svojim poznim godinama, osim toga, to mu pruža osjećaj neke korisne obveze u umirovljeničkim danima, a nama dobro dođe jer živimo takvim tempom da se rijetko kad uopće skupimo svi zajedno za stolom. Ne mogu se pohvaliti da sam neka silno dobra domaćica koja obožava kućne poslove, ali naravno, činim to zato što moram. Volim da mi je čisto i uredno, lijepo, sviđa mi se da mi je životni prostor ugodan. “

Puno toga si ostvarila u životu. Imaš veliku djecu, ljubav svog života, radiš posao koji voliš, živiš u gradu koji obožavaš. Imaš li neki neostvareni san?

“Imam, da moja ljubav i ja pođemo na nekoliko dana u Pariz!”, odgovara Nila kao iz topa. “Sanjamo to ima dvadeset godina! Tamo sam bila s roditeljima kad sam imala 15 godina i to mi je putovanje ostalo u divnom sjećanju. Čini se jednostavno, i kao da i nije neka velika stvar, ali uvijek je nešto drugo važnije, uvijek misliš kako ima vremena…Teško nam je i inače svakodnevno uskladiti i poslovne i obiteljske obaveze, a uvijek nešto iskrsne! Eto, već tolike godine to sanjamo i nismo uspjeli ostvariti, ali se nadamo kako ćemo ipak uskoro otići. “

Postoje ljudi koje sretneš i koji te obasjaju svojom energijom. Jedna od takvih osoba je Nila Miličić Vukosavić, žena koja nosi sunce u očima.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *