Stihovi ove pjesme su uglazbljeni i otpjevani, a mnogi su se Mokošani u njoj pronašli.
Što veže stanovnike najvećeg gradskog kotara, ujedno i najnapučenijeg u Hrvatskoj? Sve je u pjesmi….
Tu su stihovi, a na dnu članka je i izvedba:
“Neki kažu da si ružna i da imaš puno zgrada,
tvoja ulica je tužna i bez parkinga.
Al tu su naši djedovi lozu i masline sadili,
tu su naši očevi grafiti na Torcidu šarali.
O,Mokošica, o, Mokošica,
duga je tvoja obala
od Vapora do izvora,
O, Mokošica, Mokošica,
Kod Rusice i Ma bella loviš bekavca.
U tebi nikad nema sunca,
zimi puše jaka bura,
ovdje samo “stara škola” preživljava.
Uvijek smo se tukli i igrali ćebe u mraku,
gledali se, vukli, pili pivu i pušili travu,
O, Mokošica, o, Mokošica,
Kaltenberg sa pivomata, mexicana iz Lausa,
O, Mokošica, o Mokošica,
lijepe cure ispred Mullera čekaju dilera.
O, Mokošica, o Mokošica,
na tebe je ponosna ekipa iz Malih kućica,
O, Mokošica, o Mokošica,
mnogima si odbojna,
al’ meni najdraža,
mnogima si odbojna,
al meni najdraža……
