PONOS MOKOŠICE: Prvaci Hrvatske Leona Niketić i Luka Ivanković

2438

Dubrovnik je već godinama pravi rasadnik judo talenata. U posljednje vrijeme na dubrovačkom sportskom nebu zasjali su Luka Ivanković i Leona Niketić. Mladi judaši, petnaestogodišnjaci, prvaci su Hrvatske, pravi su uzor svojim vršnjacima, zbog svoje upornosti, discipline i ostvarenih uspjeha.

Luka je prva godina kadeta u kategoriji preko 90 kilograma, dok je Leona mlađi kadet, druga godina, kategorija preko 70 kilograma.

Niketić je 2o21. osvojila svoju prvu medalju na državnom prvenstvu do 14 godina, gdje je ostala treća, kao i prošle godine na prvenstvu mlađih kadeta, a ove godine na državnom za juniore osvojila je zlato, dok je Ivanković prije dvije godine ostao peti, treći na kadetskom i juniorskom prvenstvu te je ostao prvi na prvenstvu Hrvatske.

Kako ste i zašto odabrali baš judo?

LUKA: Kao mali sam trenirao judo, imao sam tri, četiri godine i nije mi se svidjelo i prestao sam. Igrao sam nogomet, ali mi je jedan dan mama rekla da pođem ponovo na trening, da treniram još nešto jer mi taj nogomet nije baš išao. Probao sam opet i krenuo sam ponovo s treninzima. Prvih par godina sam trenirao, ali ništa preozbiljno dok nisam pošao na državno natjecanje i ostao peti. Tu sam išao na borbu za medalju i nisam uspio. Tu sam nekako zaželio na idućem natjecanju ostati prvi, više od svega. Pokrenulo me, ozbiljnije sam sve shvatio i krenuo trenirati. To je bilo prije dvije godine i prvih godinu, godinu i pol, ništa, došao bi na natjecanje i odmah bi izgubio prvu borbu.

Je li te to frustriralo?

LUKA: Malo. Uvijek sam imao u glavi kako su to stariji i iskusniji natjecatelji. Nisam imao sreću sa ždrijebom. Uvijek sam dobijao kao protivnike neke koji su na kraju bili prvi ili drugi. Ako je iza mene ukupno bilo pedeset borbi, oni su ih dotada imali tri stotine. Ali, nisam odustajao. Još me više motiviralo, a želja bi se pojačala da postanem prvak Hrvatske. Onda je stiglo jedno natjecanje, na kojem smo bili svi istog uzrasta i ostao sam prvi. Došlo je to državno, postao sam prvak Hrvatske, a onda je priča krenula dalje, pozvan sam u reprezentaciju.

Kako si se osjećao kada si konačno postao prvak države?

LUKA: Bio sam preuvjeren da ću ostati prvi. Kao da sam to vidio..Kad sam došao u finale, znao sam da neću izgubiti. Bio sam presretan i taj uspjeh sam posvetio mom pokojnom treneru Željku Đapiću. On me spremao za to državno i uvijek mi je govorio kako moram ostati prvi. Kad mi je došlo do glave da sam postao prvak države, to je bio neopisiv osjećaj…

Luka nam priča kako je bio vezan uz svog trenera i kako je radio tog dana kada je Đapić preminuo. Vijest o njegovoj smrti javila mu je upravo Leona.

-Na poslu sam se nekako smirio, ali kad sam došao doma, raspao sam se. Jako me pogodilo. Siguran sam kako je bio uz mene onda kada sam pobijedio.

Leonina priča počinje jednako kao i Lukina. I ona je trenirala par mjeseci, kada je bila mlađa i odustala.

LEONA: Negdje u četvrtom ili petom osnovne većina mog društva je trenirala judo. Pa sam se vratila…Bilo mi je super i na treninzima i to druženje s prijateljima. Prošlo ljeto kada je Luka ostao prvi na državnom prvenstvu, ja sam ostala treća.

-Od tog društva zbog kojeg sam i krenula ponovo u judo, svi su prestali s treniranjem, a ostali smo Luka i ja, smije se Leona.

-Zagrizli smo za taj sport, trudimo se, davamo sve od sebe, dodaje Leona koja trenira jednom dnevno, a Luka dva puta na dan.

Koji su vaši dugoročni planovi?

LUKA: Mislim se ovim baviti profesionalno. Judo mi je jednostavno ušao pod kožu. Nakon srednje nautičke bi želio ići na DIF. Ima do toga, možda se taj plan promijeni, ali zasad su to moje želje.

Leona je upisala Opću gimnaziju. Zanimalo nas je kako juniorska prvakinja u judu uspijeva uskladiti obveze.

LEONA: Ispočetka je bilo malo teže, prva dva mjeseca, ali sam se organizirala.

Sport i disciplina im kako oboje kažu pomaže u svakodnevnom životu.

LUKA: Znam točno kad što trebam napraviti. Ako imam taj dan ići u školu, na misu, na trening, napravim raspored i sve stignem.

Fale li vam izlasci, druženja s prijateljima, recimo u vrijeme priprema ili kada imate više treninga dnevno?

LEONA: Meni ne fali ništa, meni je dovoljno trenirati, to mi je prioritet. Ako se netko hoće družiti sa mnom kad imam vremena, družit će se, ako im smeta..to nije moj problem.

LUKA: Ne izlazim preko tjedna jer imam treninge, samo ponekad subotom. Ponekad, jer sam ili na pripremama ili na nekom natjecanju, ali kako judo jako volim nije mi problem ne izaći vanka radi toga.

Ivanković je u užem izboru za hrvatsku kadetsku reprezentaciju, a u Delnicama se u vrijeme ove objave priprema za svjetsko prvenstvo.

LUKA: Prvenstvo se održava u Zagrebu, krajem osmog mjeseca. Pozvana su iz svake kategorije po dvojica, a u mojoj kategoriji sam pozvan samo ja. Na pripremama se mora biti obavezan, kako bi se pripremili za svjetsko prvenstvo. Ivana Šutalo ide sa mnom, kao trenerica i kako sam uganuo zglob, uvijek mi napominju da se ne forsiram. Cilj nam je trenutno da se ne ozlijedim i da ne pogoršam trenutno stanje.

Ove godine je malo veća konkurencija, ali godinu dana nije malo treniranja. Na visokim razinama su Francuzi, Ukrajinci, Gruzijci i svi su stariji od mene, malo su iskusniji, stariji i jači i sve to uzimam u obzir. Ali, ne bojim se, nadoknadit ću to s vremenom, ovo je za mene jedno novo iskustvo.

Iz Dubrovnika na svjetsko prvenstvo idu osim Luke Dubrovčani Borna Butijer i Šejla Škaljić, kažu nam ovi mladi judaši.

LEONA: Najbliži cilj mi je to mlađe kadetsko prvenstvo u listopadu, mislim u Zagrebu. Želim ostati prva na tom prvenstvu. Za ostale ciljeve ćemo vidjeti, kako vrijeme bude odmicalo.

Čestitamo Leoni i Luki na svim dosadašnjim uspjesima i znamo kako će u Mokošicu i Dubrovnik donijeti još puno medalja s idućih natjecanja. Njihovo vrijeme tek počinje.

 

 

 

 




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *