PREDIVNA PRIČA DOLAZI NAM IZ LAPADA! “ONAJ KOJI SPASI JEDNOG ČOVJEKA SPASIO JE CIJELI SVIJET!”

430

Ljeto je počelo i po kalendaru, a naši sugrađani i gosti u potrazi su za ljetnim radostima. Lapađani će se sigurno barem jednom tijekom ljeta skalat do Adriatica jer djeca tamo mogu uživati osim u moru i suncu i u aqwa parku, koji se tamo nalazi još već pet godina.

– Počeo sam 2004. sa četiri kanua i dvije pedaline, a sada imamo i skutere, surf daske i ovaj aqwa park. priča nam Nermin Spahić.

Ono što je nas zanimalo i zbog čega smo došli na plažu je jedna interesantna priča, zbog koje smo i nagovorili našeg sugrađanina na ovaj razgovor. Naime, ovdje radi cijela Nerminova obitelj, uskoče žena i djeca, a ima i dva zaposlenika. Jedan od njih štićenik je Centra za rehabilitaciju Josipovac.

– Momak je dolazio danima tu kod nas, šalili smo se, družili, sprijateljili. Tako je krenula ta priča, a njegov opis posla je jednak poslu koju obavlja i drugi zaposlenik ili netko od nas. Pomaže gostima ući u kanu, na pedalinu..Primjećujem kako je strancima jako drago vidjeti kako je tu zaposlena osoba s poteškoćama, jer su osviješteniji nego mi po tom pitanju. Moram naglasiti kako je odgovorniji od ostalih, više se mogu osloniti na njega nego na druge momke koji se tu kod nas privremeno zaposle. Ono što je jako bitno reći jest da je jako napredovao od prve godine do danas, jer se socijalizirao, osjeća kako pridonosi zajednici. 

Vjerojatno mu zima jako teško padne?

-Jako! Čim zatvorimo, svako par dana me zove, pita me što ima novo, hoćemo li ići na kavu…Jedva čeka početi raditi, našao se u toj priči. Tu mu je lijepo, radi, družimo se, poštujemo ga kao radnika i kao čovjeka.

Nermin kaže kako su sva djeca s posebnim potrebama vrlo dobro došla, bila ona iz Dubrovnika i njegove okolice ili iz blo kojeg drugog dijela svijeta. 

– Osjetljiv sam prema njima i naravno da je svima njima korištenje naših usluga potpuno besplatno. Evo, ako netko ne zna, nije upućen, ovim putem pozivam svu djecu s poteškoćama da dođu ovo ljeto i zabave se.

Porazgovarali smo s Nerminom i o nekim neugodnijim temama.

– Teško je opstati u ovom poslu, bez obzira koliko se čovjek trudi. Ovo je jedini izvor prihoda za moju obitelj. Svako malo naiđeš na podmetanje noge, na nelojalnu konkurenciju. Ima nas u gradu koji doživljavamo svašta dok radimo i gledamo svoja posla, ali neko o tome šuti, a netko govori. Ipak, svi imamo neku granicu….Volio bih kad bi gradska uprava, na čelu s gradonačelnikom malo pogledala tko kako radi, volio bih da se ne tresem svaku godinu hoću li dobiti koncesiju ili ne, iako sve svoje obveze redovno izvršavam.

Tvoj otac bio je branitelj iz Domovinskog rata. Imaju li djeca hrvatskih branitelja neko pravo prvenstva za dobijanje koncesije?

– Naš je otac bio tenkist, dio slavnih Leoparda. Što se tiče koncesije, govorili su da imamo prednost, a potom da nemamo. Ipak su ti ljudi dali doprinos našoj slobodi, da možemo danas živjeti ovdje u miru.

Osim što obitelj Spahić pridonosi turističkom sadržaju grada Dubrovnika, iako možda i nisu svjesni, čine izuzetno djelo! Nermin je dobio zahvalnicu Centra za rehabilitaciju Josipovac, koju mu je uručila tadašnja ravnateljica, Marina Sambrailo.

– Bilo mi je neugodno na tom primanju, bili sve neki važni uzvanici, nisam to očekivao., skromno će Nermin. 

 

Netko je davno rekao: “Onaj tko spasi jednog čovjeka, spasio je čitav svijet!” Neka vam ova priča bude primjer u ovom današnjem vremenu kada je čovjek čovjeku postao vuk, pružite ruku nekome u potrebi. 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *