PREDSTAVLJAMO LICE S DUTV-a! Nikša Grljević: Nisam neka faca da mi se bacaju pod auto, ali se dogodi da me tu i tamo prepoznaju

119

Prvi tekst napisao sam u srednjoj školi, neki polusatrirični, onda sam upisao studij Mediji i kultura društva. Prvi novinarski posao bio mi je na Portalu oko, drugi na Dubrovačkom dnevniku i nekako logičan slijed bila je Dubrovačka televizija, govori dugogodišnji novinar Nikša Grljević. Poznato lice s Dubrovačke televizije. Svi koji vjerno prate, ali i oni koji samo ‘bace oko’ na Dnevnik Dubrovačke televizije znaju za njega, neki ga čak zovu i The voice zbog upečatljivog glasa. U razgovoru je otkrio što bi bio da nije novinar, opisao je svoju strast za neobičnim hobijem, objasnio je što ga uvijek veseli u ovom poslu, ali i kako mu je bilo kao vijećniku u Gradskom vijeću.

Grljević govori kako je rano otkrio strast za novinarstvom, znao je da je to nešto čime se želi baviti na duže staze, ali ne skriva kako je novinarstvo danas jako loše kotira.

 – Novinari su danas u nikakvom položaju. Nikad nije bilo teže biti novinar. U javnosti smo percipirani kao osobe koje zadiru u privatnost, a pritom se ne bave ničim. Teško je proizvoditi kvalitetan sadržaj, a i publika to dijelom  više ne traži. Riječ je o poslu u kojem se stalno treba prilagođavati publici i uvjetima na tržištu koji se konstantno mijenjaju – ističe.

Sjeća se svog prvog terena, jer kako kaže ‘prvi se pamte’.

– Moj prvi teren bio je konferencija Blaža Peza kad je bio kandidat za predsjednika GO HDZ-a nakon što je izgubio te izbore. Naravno, ‘prosuo sam se na tom terenu, napravio mali milijun tipfelera, prepao se, ali sve se to da proći, kad čovjek voli posao koji radi.

U novinarstvu je već osam godina, a da nije novinar bio bi knjižničar. 

– Volim čitati i sviđa mi se mir koje knjižnice pružaju. Mislim da bi taj posao bio pravo osvježenje nakon ovoga. Uvijek sam volio boraviti u knjižnicama, najdraža knjiga mi je ona koja mi je tad pri ruci. 

Bavio se i humanitarnim radom. Tako je dugo vremena bio koordinator Crvenog križa za Sveučilište u Dubrovniku. 

– To je bilo jedno lijepo iskustvo. Krv je suplement koji se ne može nabaviti drugačije. Bio sam dobrovoljni darivatelj krvi i koordinirao sam kad su održavale te akcije koje su bile relativne uspješne. Mislim da je bilo kakav oblik humanitarnog rada dobar jer oplemenjuje čovjeka. Svima preporučujem i pozivam ih da surađuju u tome, da daju svoj doprinos.

Osim humanitarnog rada, Grljević je jedno vrijeme bio i nezavisni vijećnik Gradskog vijeća 2009. godine.

– Bio sam vijećnik. Zalagao sam se za otvoreniju vlast koju još nisam dočekao. Što se tiče načina biranja, promijenio bih cijeli izborni sustav. Podijelio bih Grad u 25 izbornih jedinica, 25 vijećnika i svaka izborna jedinica bi dala jednog vijećnika u Vijeće. To bi bio bolji oblik predstavništva nego što je sad – naglašava.

Na upit je li Gradsko vijeće prije bilo zanimljivije, Grljević odgovara kako je itekako bilo.

– Bilo je sigurno, a vrijeme će pokazati koliko je konstruktivnije. U prošlom sastavu je bilo puno osebujnijih vijećnika. Možda se vremenom i u ovom sastavu netko istakne osebujnim izjavama poput legendarnog vijećnika Pera Vićana.

Kaže kako ga u ovom poslu nakon svih godina još uvijek može razveseliti kad nekome pomogne.

– Pomoći nekome tko je u takvoj fazi života da mu to treba je nevjerojatan osjećaj. Dogodi se da me ljudi na ulici prepoznaju, neki mi se samo žele javiti, a neki traže i pomoć. Nisam Andrija Jarak da mi se bacaju pod auto, ali me tu i tamo prepoznaju – govori novinar DU tv-a te dodaje kako su lijepi trenutci u njegovoj novinarskoj karijeri ‘kad pomogneš nekome jer se osjetiš koristan na razini na kojoj se ne možeš svaki dan osjetiti korisnim’.

Novinarski posao nije lak. To znaju samo oni koji se njim bave. Bude tu i teških trenutaka koji se zauvijek urežu u pamćenje.

– Teško mi je raditi bilo koje ubojstvo, nesreću sa smrtno stradalima i takve stvari, pogotovo jer je mali grad i uvijek nekoga znaš. A što se tiče posla na televiziji, zahtjevan je i dinamičan, niti jedan dan nije isti. Ako ćemo gledati iz te perspektive – težak je. Ako ćemo gledati s načina da posao čovjeka ispunjava onda niti jedan posao nije težak kad radiš ono što voliš, a ja to doista volim – kaže Grljević.

U slobodno vrijeme, kojega nema puno, čita, zaleti se do Primorja, kako kaže najljepšeg dijela Županije, do bake i djeda. 

– Iako sam gradsko dijete, ima nešto privlačno u selu, druga je psihologija to, sve je jednostavnije i ljepše, posebno u Primorju,  

Na pitanje što odlikuje pravog novinara Grljević smatra kako je pravi novinar onaj kojeg javnost prepozna kao kvalitetnog i povjerenja vrijednog. 

– Što ga odlikuje to  svatko za sebe zna, ne postoje dva ista novinara, ali većina mojih kolega je kvalitetna, te se od njih, bilo mlađi bilo stariji, uvijek može i da učiti. A koliko ću se baviti ovim ne znam, dok budem mogao, srećom nemam još obitelj pa si mogu priuštiti ovaj i ovakav tempo rada i radno vrijeme. 

I za kraj otkrio je što bi preporučio mladima koji se žele baviti novinarskim poslom.

– Hvala Vam kolegice što se sad osjećam star, kad sam već u dobu da mogu poručiti nešto mlađima (šaljiv ton). Mislim kako nije dobro da se studira novinarstvo jer nema matematike, jer iz toga se teško može postati kvalitetan profesionalac. Moje iskustvo je takvo da nema te kombinacije događanja koja se ne može dogoditi i puno je više ‘prašinarenja’ nego glamura – zaključuje Nikša Grljević, poznato lice s Dubrovačke televizije.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *