U srijedu, 20. rujna, u Art radionici Lazareti s početkom u 20.00 biti će predstavljena knjiga Ratka Martinovića ‘Društveni inženjering’ .Kolika je stvarna širina mreže globalne manipulacije.

Kome vjerovati? To je ključno implicitno pitanje koje ova knjiga postavlja. Možemo ga parafrazirati na više načina: Kako raspoznati vlastite od tuđih stavova, toliko duboko ugrađenih da ih smatramo vlastitima? Koje je istinsko podrijetlo naših stavova?

Jesu li oni naši ili smo ih preuzeli (učitali, downloadali) od roditelja, društva, kroz školu i medije? Čovjek je društveno biće pa mu je valjda neminovno razviti neku vrst grupnog svjetonazora. No, koji bi onda bio pravi ljudski svjetonazor, onakav kakav bi nastao spontano, kad ljudi ne bi bili izloženi suvremenim alatima propagande? A to su manje-više svi komunikacijski kanali.

Možda možemo svrnuti pogled na zaostala plemena u južnoameričkim džunglama, koja žive netaknuta civilizacijom niti ikakvom spoznajom da postoji neki svijet tamo vani i vjerojatno ćemo i tamo vidjeti kako djeca preuzimaju svjetonazor od roditelja. No, ključna razlika koja mi je padala na pamet dok sam povremeno u životu razmišljao o tim pitanja – kojima su se bavili mnogobrojni filozofi tijekom povijesti, a vjerojatno će se njima baviti i filozofi budućnosti – bila je: namjera. Kao i uvijek. Dvije istovjetne djelatnosti temeljno razlikuje namjera njihova počinitelja.

No, kako možemo procijeniti koja je namjera dobra, a koja loša kad iz perspektive nositelja neke ‘loše’ namjere možda ta namjera – koja čini štetu drugima – ima neki plemeniti cilj? Procijeniti ne možemo nikako, osim što možemo uočiti zabludu da uopće postoji ikakav ‘cilj’, ili kraj povijesti nakon kojega je sve u redu jer bi navodno bio stvoren sustav koji će svu daljnju sretnu i neodređeno dugu budućnost opskrbljivati svoje stanovnike udobnošću, srećom i ispunjenošću.