Sveta Katarina Aleksandrijska, rođena je oko 282. Prema predaji, bila je lijepa i mlada Egipćanka koja je bila pozvana na svečanost koja je uključivala pogansko žrtvovanje životinja. Katarina nije htjela u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere. U to vrijeme Maksimin Daia je preuzimao vlast u Aleksandriji. Zaljubio se u Katarinu i odlučio rastaviti se od svoje supruge i oženiti lijepu Katarinu, međutim ona ga je odbila. Suočio ju je tada s pedesetoricom filozofa u namjeri da joj dokažu kako Krist jer je umro, nije Bog. Katarina je svojom pameću, govorničkom vještinom, a i poznavanjem filozofije i teologije pridobila na stranu filozofe koji su se zainteresirali za kršćanstvo. Maksimin ih je dao pogubiti, a toliko je bio bijesan na Katarinu, da je dao napraviti posebnu spravu za mučenje, kotač s bodežima koji ju je trebao rasjeći, međutim ta se sprava raspala. Potom je naredio da se izvede iz grada i odrubi joj se glava.
Prema legendi, anđeli su tijelo svete Katarine prenijeli na Sinaj i pokopali. U blizini je nešto kasnije podignut i manastir sv. Katarine, a njeni su ostaci prenijeti u pripadajuću crkvu.
Kako ima jako malo podataka o svetoj Katarini, čak ni o točnoj godini njezinog rođenja, kao i o njezinoj smrti postojale su i sumnje u njezno stvarno postojanje. Zato je katolička crkva spomendan svete Katarine isključila iz kalendara 1969. pa ga ponovo vratila 2002.

Sveta Katarina zaštitnica je đaka, studenata, pravnika, djevojaka, znanstvenika, teologa, znanosti, teologije, filozofije, brusača i automehaničara.