Nada Radiš Cobbs je Dubrovkinja koja gotovo trideset godina živi na drugom kraju svijeta, odnosno u Americi. Još od djetinjstva bila je kreativna, a prvo je krenula s mozaicima.

– Imam mozaik Dubrovnika koji, sigurna sam, ima preko 3000 malih komada mušulica,školjki i palastura koje sam iskidala kliještima. Bio je jako neobičan, a izlagala sam ga s društvom ULIPUD, 1984. godine.

Krajem 1992. odlučila je otići u Kaliforniju. Naime, tamo je imala dosta rodbine, koja je nakon Drugog svjetskog rata otišla u potrazi za boljim životom.

– Krenula sam s poslom prodaje kuća, što je bilo jako zanimljivo iskustvo, a od 2001. kada sam uspjela skupiti nešto novaca odlučila sam se početi baviti samo umjetnošću.

Kako nam kaže, umjetnička karijera krenula je odmah uzvodno.
-Te 2001. sam napravila jako puno radova, tehnikom ulje na platnu, uspješno sam ih prodavala u jednom restoranu i postala sam poznata kao jedna dubrovačka slikarica. Često sam išla na razne festivale, posebno hrvatske. Jedan od takvih najpoznatijih festivala je u Sacramentu gdje sam u par sati uspjela prodati sedam mojih slika koje su bile poprilično skupe, posebno za naše uvjete, ali i Amerikance. Slike nisu kupovali samo Hrvati nego i Amerikanci kojima se svidio moj rad. U ožujku 2002. imala sam svoju prvu samostalnu izložbu u San Joseu.

Nada kaže kako iako živi u Kaliforniji, svakodnevno je u mislima s Gradom i Primorjem.
-Moj otac je rođen na Gromači, a majka u Smokovljanima. Nosim u sebi te primorske običaje i to su neki moji korijeni koje ja nikada ne mogu izgubiti, s kojima se svaki dan budim.

Nadin je muž Amerikanac, a vjenčali su se u Dubrovniku.
-Toliko sam se željela udati za Dalmatinca (smijeh). Međutim, pojavio se jedan mladić koji je na mene ostavio dubok dojam. Odmah sam primijetila i njegovo jako dobro srce, što me dodatno privuklo njemu. Vjenčanje je bilo spontano, organizirano u samo četiri dana i kad moj muž govori o našem vjenčanju, uvijek kaže kako je to bilo vjenčanje iz priče.

Bračni par Cobbs ima sina Nika.
-Niko ima sedamnaest godina. Jako me podsjeća na mog oca, obožava ribanje, a trenutno je u izviđačima i dobit će status Orla. Voli prirodu, životinje, more, oceane. Kad je bio mali, nisam ga mogla zaustaviti da ne otrči u more, sjeća se Nada.
Ljubav prema moru vidi se i u Nikovoj sobi, jer ima čak pet akvarija, najveći ima 450 litara, a najmanji 40.

Vječna inspiracija ove umjetnice je Dubrovnik.
-Jako puno mojih motiva su iz Dubrovnika i Hrvatske, a posebno mora. Baš nedavno sam napravila jedan ciklus radova koji se zove ‘Valovi’. Riječ je o nekih petnaestak slika koje su izložene i na prodaji u različitim galerijama. Kada sam počela slikati u mome srcu i mislima je uvijek bila prisutna Hrvatska i naše more, tako da su uglavnom to moji motivi.  Osim Grada inspirira me i priroda. Jako volim žive boje i pozitivno. Osim originala koje prodajem također prodajem i printove, giclée na platnu u različitim veličinama, a nedavno nas napravila i čestitke sa mojim umjetničkim motivima.

Nada često slika po narudžbi.
-Ljudi vole naručiti neku sliku. Recimo, sviđa im se jedan dio iz jedne slike, drugi iz druge, treći iz treće itd. pa će onda naručiti sliku i reći ja želim ovo iz ove, ono iz one, stavite mi to kamenje tu, cvijet tamo… sami odaberu veličinu, hoće li jednu sliku, dvije. Jako je zanimljivo raditi s ljudima na jednom takvom djelu koje je napravljeno samo za njih, na način koji oni žele, nekada je to po njihovoj fotografiji i to me inspirira, da ljudi žele imati baš moju umjetničku sliku koja odgovara njihovom ukusu.

S kojim sve tehnikama radite?
-Na početku sam krenula s mozaikom i školjkama, ali to je bilo jako zahtjevno. Tu sliku sam radila više od godinu dana, a kasnije kada sam došla u Kaliforniju sam bila ugodno iznenađena  izborom boja, platna, kistova i svega potrebnog za slikarstvo. Već pripremljena platna, trebate sam kupiti boje i krenuti slikati. Krenula sam s uljanim bojama. Mislim da su one što se tiče boje jako vibrantne, imaju tako lijepe nijanse i puno su jače od akrilika. Imam i neke slike koje radim s akrilikom. Davne 1993. sam jednoj osobi koja jako voli umjetnost ponudila i napravila mozaik od mramornih i keramičkih pločica. Ona je htjela da to bude jezero s dvije patke. Bila sam dosta odvažna i obećala sam to napraviti u roku od dva mjeseca iako nisam znala ni kako ću uopće iskidati te pločice. Na kraju je to jako lijepo ispalo i oni su bili prezadovoljni tim mojim radom.

Ova nam umjetnica s kalifornijskom adresom priča kako je inspiracija nađe i onda kada se tome najmanje nada.
-Moja sestra Anka obožava cvijeće. U vrtu je imala raznoliko cvijeće, ali najviše perunike u svim mogućim bojama. Po meni su perunike pojam pravog dubrovačkog vrta. Bilo je jedanaest sati navečer kada sam osjetila potrebu crtati, ali nisam imala papir. Sjetila sam se kako imam ljubičasti papir za zamotavanje poklona i njega sam zalijepila na vrata od ormara. To su bila dva velika papira, 120×60 i ja sam počela spontano crtati vodenim bojama i izašle su perunike. Dan danas ne znam kako, ali su izašle iz mene. Nedugo nakon toga sam odlučila da po njemu napravim mozaik. Tako su nastala moja dva mozaika “Iris”, koji sam radila pune dvije godine, kad god da sam imala slobodnog vrijemena.

Pitali smo je koja je razlika između dubrovačke i američke umjetničke scene.

-Uvijek bila fascinirana umjetničkom kulturom u Dubrovniku. Nema neke velike razlike između Hrvatske i Kalifornije. Oni imaju ocean, koji je isto lijep, ali razlika koju bih ja ovdje navela je povijest, naše povijesne građevine koje oni nemaju, a to je nešto što me uvijek oduševi. Ta naša povijest i kultura je nenadoknadiva.

Svojim radom, izložbama i umjetnošću približavate Amerikancima Hrvatsku, naročito Dubrovnik.
-Svakako. 2021. godine sam stvarno bila aktivna. Imala sam devet umjetničkih festivala i na tim festivalima se susreće jako puno ljudi. Na jednom izložbi jedna od postavljenih slika je bila i slika Dubrovnika, naišla je jedna starija gospođa i pitala je li na slici Dubrovnik. Slika je se jako dojmila, bila je nešto veća što bi njoj mogla stati, ali je zatražila da ja njoj napravim jednu manju. Znači, svi oni koji posjete Dubrovnik prepoznaju ga u mojim slikama. Moja slika Splita na jednoj izložbi je privukla toliko pozornosti da je skoro svaka osoba koja je bila na toj izložbi rekla kako je divan i oni su prepoznali Split. Puno Amerikanaca je posjetilo i Split i Dubrovnik, Plitvička jezera… Znaju za Hrvatsku i naše otoke tako da mene to uvijek oduševi. To je stvarno jedna lijepa reklama naše zemlje. Također, oni koji vide moje radove, a nisu posjetili recimo Dubrovnik često kažu kako će im jedno od sljedećih putovanja obavezno biti upravo u Dubrovnik.

Jedna je američka obitelj na Nadinoj izložbi prepoznala Šipan i Split.
-Nedavno su se vratili s jednog vjenčanja u Dubrovniku i kazali kako im je bilo krasno. Kupili su jedan moj rad, a nakon sat vremena stigla je još jedna obitelj. Rekli su kako im je susjeda rekla kako jedna Hrvatica slikarica izlaže i kako moraju doći.

Nada planira dubrovačku izložbu. To bi joj činilo veliko zadovoljstvo.
-Trenutno se moji radovi nalaze u tri različite galerije u Kaliforniji. Sve tri galerije su u Laguna Beach, Kalifornija, koja je jako poznata po umjetnosti. Za ovakve radove kao što ja radim je bitno da se rade po danjem svjetlu jer su boje potpuno drugačije pod danjem i pod umjetnim svjetlom. Nadam se kako će naš sljedeći razgovor biti upravo u jednoj od dubrovačkih galerija na mojoj izložbi.

Trenutno radi na jednoj, kako kaže, zahtjevnoj narudžbi.
-Jedna obitelj je imala priliku vidjeti moje slike na izložbi i žele da im napravim sliku prema njihovoj fotografiji. Motiv je zalazak sunca s njihove tarace, valovi, ocean, odraz zalazećeg sunca na pijesku.

Imate li neki likovni uzor?
-Možda bih mogla izdvojiti Celestina Medovića. Meni je on bio posebno drag, ali ja volim originalnost, nikada se ne trudim napraviti nešto slično kao što je netko drugi napravio. Nije mi cilj imitirati nekoga već da stvarno stvorim nešto drugačije, nešto što je izašlo iz mene i što je dio mojih emocija i mog trenutno raspoloženja.

Vrijeme je Božića. Kakav je Božić u Kaliforniji?
-Za mene je dubrovački Božić pravi Božić. Ne volim praviti neku razliku, ali u Kaliforniji nemaju takve običaje kao što mi imamo. Nema te pjesme, kolendavanja. Ima puno hrane, pića, ide se u crkvu i obavezno je druženje gdje se skupe obitelji . Moj muž ima brata s obitelji i svih ovih godina smo se svi užali skupiti kod mene za Božić. Njegovi roditelji bi došli i bili par dana s nama, njegov brat i žena, moja sestra Anka zadnjih 5-6 godina svake godine iz Dubrovnika dođe k nama za Božić i meni je to veliko veselje. U mjestu gdje sada živim nema puno Hrvata, moji susjedi su svi Azijci, tu je jako puno različitih kultura, što je meni jako drago jer je posebno lijepo upoznati se sa različitim kulturama, ali sam jako sretna kada netko od mojih dođe.

Nada nam objašnjava kako se u Kaliforniji bor ili jelka kite odmah nakon Dana zahvalnosti, a ne na Badnjak. Kite se odmah i kuće, postavljaju svjećice, baš kao na filmovima.
-Meni je Božić jedan od najdražih blagdana. Mnogi ljudi razmišljaju o Božiću kao o vremenu kada se davaju i primaju pokloni. Za mene je najveći poklon da smo zajedno, da imam dobre prijatelje i zdravlje, volim ići u crkvu i pjevati, slaviti Isusa i njegovo rođenje.

Prvih četrnaest godina živjela je, kaže, u sjevernoj Kaliforniji, u mjestu Mountain View, poznatijem kao Silicon Valley. U San Joseu postoji krasna, hrvatska crkva u kojoj se okupljaju Hrvati. U osam je misa na engleskom, a zatim u 11 na hrvatskom jeziku.
-U crkvi postoji kuhinja gdje oni koji žele mogu volontirati i gdje se spremaju razna hrvatska jela koja možete kupiti i taj doprinos ide crkvi. Na misi se pjevaju sve naše božićne pjesme, može se čuti i naša dubrovačka kolenda. Moram pohvaliti naše ljude koji su tu i koji to organiziraju. Za Veliku Gospu i puno drugih blagdana i manifestacija imaju folklorno društvo, naše nošnje, priredbe, putuju po cijeloj Americi i prezentiraju našu tradiciju. Sada živim u južnoj Kaliforniji. Imamo društvo u Los Angelesu: mlade ljude koji također organiziraju razna događanja, ljude koji uče mlade naše plesove, pa tako možemo vidjeti Linđo, ali i plesove iz cijele Hrvatske. Posebno ću izdvojiti Festu svetoga Vlaha. Tada je uvijek velika festa i skupi se dosta ljudi.

Kako izgleda Festa svetoga Vlaha u Kaliforniji?
-Oko 17 sati u Hrvatskom centru sv. Ante u Los Angelesu, počne se s misom nakon koje je u predvorju čašćenje našim specijalitetima kao što su suhe smokve, razne rakije, male prigane ribice, orahnjača i meni najdraži štrudel od jabuka. Zatim se u veliku salu koja je u sklopu crkve ulazi tradicionalnom procesijom barjaka uz zvuke himne Svetog Vlaha  nakon čega počinje zabavni program s popularnim pjesmama iz Dubrovnika, ali i cijele Hrvatske koji traje do dugo u noć. Svake godine imamo glazbenike iz Hrvatske pa su tako recimo 2018.godine na 28. Festi svetog Vlaha u Kaliforniji nastupali Tereza Kesovija i Stijepo Gleđ Markos. Imamo i festanjule, a obavezno se zabala i Linđo.

Kako vaš muž doživljava hrvatske običaje?
-Moj muž obožava Hrvatsku i naše običaje. Jednom prilikom je rekao kako je i Hrvatska njegova zemlja.Prije desetak godina krenuo je s učenjem jedrenja, položio je i nagovara i mene da položim, kako bismo skupa mogli ploviti po Jadranu. To je njegova velika želja.