SRĐEVCI PROŠETALI MOKOŠICOM: Građane najviše muči parking i nedostatak sadržaja

822
U nedjelju su Srđevci prikupljali potpise za kandidaturu za lokalne izbore i iskoristili  priliku da porazgovaramo s građanima.
“Ono što građane i građanke Mokošice najviše muči i što su gotovo svi spominjali nedostatak je sadržaja, javni prostori, poput place, društvenog centra, kina, uređenih šetnica, parkova, plažica uz rijeku…
Parking i promet
Najčešća pritužba koja se mogla čuti vezana je za parking. Mokošici ga, bez obzira na česte samohvale gradske uprave s novim parkirnim mjestima, i dalje kronično nedostaje. U vremenima kada je gradski proračun bio pun, nije dovoljno napravljeno da se ovaj problem riješi. Mokošici nedostaje nekoliko velikih parkinga, s po bar 200 novih mjesta. U razgovoru s mladima ispred prostorija mokošičke Torcide saznajemo da su se naljutili kad su, nakon što je Grad napravio novi parking s 70 mjesta, što je nedovoljno za potrebe koje građani imaju, počeli dobivati kazne ostavljene na automobilima koji su parkirani na ulici jer je potreba za parkirnim mjestima na tom dijelu Ulice od izvora bila barem trostruko veća. Kaosu s prometom dodatno doprinosi stajanje vozila dostave nasred ceste prilikom iskrcaja robe butigama prilikom čega nastaje potpuni krkljanac. Bili smo svjedoci toga da se dva autobusa Libertasa ne mogu mimoići u toj ulici, iako je dvosmjerna, i onda se vozači autobusa moraju nazivati telefonom da bi pričekali jedan drugoga, da se ne bi našli zajedno na najužem dijelu ulice. Nekadašnje garaže proširile su se na javnu površinu i postale poslovni objekti čime se ulica dodatno suzila. Tolerira ih se jer Mokošici nedostaje veliki trgovački centar. Mjesto gdje je nekad bio planiran, postao je pastoralni centar, ali nejasno je ostalo gdje se planira zamjenska lokacija za trgovački centar i svakodnevne potrebe građana?
Od kuće do škole
Dio ulice Bartola Kašića pretvara se u noćnu moru prilikom lošeg vremena i kiše kada roditelji vode djecu u školu. Grad Dubrovnik navodno ima rješenje za ovaj gorući problem, izgraditi cestu zapadno od škole i povezati je s Jadranskom magistralom. Koliko treba čekati na rješavanje gorućih problema?
Održavanje trotoara i pješačkih staza
Na nekim mjestima pješačke staze ne zaslužuju da se tako nazovu. Na dijelovima trotoara još su vidljiva oštećenja od granata iz Domovinskog rata. Posebno je za pješake neravan i opasan oštećeni dio koji se nalazi ispred pošte na dnu skalina koji vode do tarace ispred pošte. Beton po kojem se hoda odavno je propao punih 15 cm i nije jasno zašto još nije popravljen.
Staza između Stare i Nove Mokošice
Stara Mokošica i Nova Mokošica do izgradnje nove ceste ostaju povezane samo neosvijetljenom kozjom stazom koja se pretvori u neprohodno blato kad je kiša. Tada djeca iz Stare Mokošice moraju u školu trostruko dužim putem, magistralom gdje moraju dva puta prelaziti magistrali jer nedostaje nogostupa po cijeloj dužini.
Mokošica hitno treba placu
Odavno se govori da Mokošica treba placu i ribarnicu, no izgleda kao da je pronaći odgovarajuće mjesto za placu teže nego pronaći mjesto za nove parking garaže. Trenutno na nekoliko mjesta imamo improvizirane male place, ali to ne zadovoljava potrebe građana, a ujedno je neprimjeren način prodaje.
Kako izgleda takozvani Opskrbni centar?
Tužno, vidi se da se godinama, desetljećima u njega nije ulagalo. U sklopu kompleksa smješten je dječji vrtić s posve neprimjerenim dvorištem. Vrhunac nebrige i za sam javni prostor, ali i za građane, posebno one najranjivije, invalide, vidi se u tzv. liftu na invalide za koji je očigledno da ne radi već jako dugo, ako je ikad i radio. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je u njega uloženo i zašto ne radi. Važno je reći da se na vrhu skala nalaze ambulanta, ljekarna, butiga, crkva…
Igrališta za djecu
Građani nam kažu, a mogli smo se i uvjeriti, da igrališta za djecu ima dovoljno po Mokošici. Međutim, ono što im nedostaje, kao i svim igralištima za djecu po gradu, odgovarajući je tip stabala poput košćela koje će ljeti stvarati ugodan hlad po zvizdanu, a zimi krošnje bez lišća osiguravati dovoljno sunca. Osim toga, neka igrališta postavljena su točno na mjestima gdje bujice od oborinske odvodnje nanose zemlju na igrališta i tartan.
Pohvalili bismo postojanje novog igrališta za pse s kojim su mnogi vlasnici pasa time jako zadovoljni.
Odlaganje otpada
Građani smatraju da je nedovoljno spremnika za otpad na tako veliki broj stanovnika. Osim toga, Čistoća je nabavila spremnike s malim otvorima pa svi oni građani koji marljivo odvajaju plastiku ne mogu sve komade plastične ambalaže ubaciti u spremnike. Brojevi koji se nalaze na spremnicima za staru odjeću odavno su isključeni i nije jasno koga građani trebaju nazvati kad primijete da je spremnik pun. Reciklažno dvorište u Mokošici je tzv. mobilno reciklažno dvorište. Napominjemo da je za grad veličine Dubrovnika propisano još jedno reciklažno dvorište koje ne postoji.
Dobri primjeri kompostiranja
Pored nekoliko smo zgrada vidjeli da su se stanari sami organizirali i uredili svoje vrtove i lijepo se brinu o njima, napravili su prave male oaze za opuštanje i druženje. U nekim od tih vrtova vidjeli smo i mjesta na kojima odlažu organski otpad umjesto da ga predaju u kontejnere skupa s izmiješanim komunalnim otpadom. Dakle, građani su se sami organizirali, ali pitaju i zašto Čistoća ne bi osigurala svakoj zgradi dovoljno veliki spremnik za kompost?
Grafiti na ulazu u Novu Mokošicu
Bez ikakve zadrške smatramo kako na ulazu u nijedno gradsko naselje, kao ni na jednom javnom gradskom prostoru, ne smiju stajati obilježja ni natpisi (u ovom slučaju „Za dom spremni“) koja povezujemo s najmračnijim dijelom hrvatske povijesti, postojanjem fašističke tvorevine pod nazivom NDH. Bez obzira što je on u Domovinskom radu bio natpis na grbu jedne braniteljske bojne kasnije uključene u 4.splitsku brigadu, smatramo da zbog gore navedenih razloga mora biti zakonom zabranjen. Osim toga, smatramo da jedno tako veliko i mlado gradsko naselje poput Mokošice zaslužuje ljepši ulaz i izlaz u naselje, zaslužuje vedrije i ljepše grafite od tamnih vojnih grbova. Počast braniteljima Domovinskog rata moramo i možemo iskazati na puno primjerenije načine, boljim, sretnijim životom u gradu koji volimo i pazimo i prema kojem se ophodimo s poštovanjem. Kako bi svaka njihova žrtva uistinu imala smisla. Prisjećati se svakodnevno njihove i naše patnje čini nam se besmislenim i nimalo ne zacjeljuje rane. Je li nam 30 godina poslije rata zbilja potrebno svakodnevno se prisjećati užasa koji smo proživjeli? Možemo li poštovati žrtve životom, a ne podsjećanjem na rat?
Stara Mokošica
Bili smo u nekim dijelovima Stare Mokošice i evo što nam kažu građani: „Godinama plaćamo komunalne doprinose kao i svi drugi građani, a bez ikakvih beneficija od njih. Pale za struju su 40 godina stare, nakrivljene, s vodovima koji su se oteglo opasno nisko, no pozivi HEP-u nisu još dali rezultate. Kanalizaciju, put i struju su sami mještani zajednički ručno postavili prije 40 godina. Od tad su nam uredno naplaćeni svi komunalni priključci, ali još ništa nije dotaknuto niti je dovedeno na osnovni standard. Kontejneri za otpad su toliko daleko da svatko mora sjesti navečer u auto da bi tim istim zakrčenim putem odveo svoj otpad do kontejnera (jer se to naravno ne smije po danu kad nam je uz put).
Rijeka dubrovačka
Poslijepodne smo skupljali potpise na Rijeci dubrovačkoj i prvo što nas je zateklo je to da obala rijeke nažalost nije šetnica jer je ujedno i cesta. Bila je nedjelja poslijepodne i autom se doslovno morate probijate među ljudima koji šeću, voze bicikle, među djecom na rolama, biciklima, psima. Dakle, jedino mjesto gdje građani mogu pobjeći od zagušenog prometa i dalje je zagušeno automobilima. Građani poručuju da Grad mora bar na jednom mjestu povezati cestu uz obalu s Jadranskom magistralom i tako skratiti put kojim stanovnici koji žive uz rijeku moraju voziti uzduž obale i ometati pješake da bi izašli na magistralu. Osim toga, trebale bi se urediti plažice uz rijeku koje bi građani mogli ljeti koristiti za kupanje. Proveli smo nekoliko sati ispred ljetnikovca Klementa- Gučetića koji je predviđen za društveni centar. To je bila još od 2012. godine naša inicijativa koju su rado prihvatile razne gradske uprave, ali se i dalje po tom pitanju ništa ne događa. Mokošici kronično nedostaje javnih prostora, prostora za kino, festivale, radionice, prostora na kojem bi okupljali ljudi svih generacija, posebno mladi i s kojeg bi se stvarala jedna nova energija koja bi zasigurno obogatila ne samo ovo naselje, nego i čitavu sliku grada u kojem živimo. Kao što nam kažu građani Mokošice, to je jedino naselje koje „ne živi od turizma, nego od običnog posla“ i tom životu, tom prostoru, tim građanima treba dati šansu.”

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *