Povijesno niske stope oporezivanja dobiti poduzetnika globalno gledajući su na izdisaju, i pitanje je u kojem će se trenutku očekivani rast dogoditi, u prvom redu moguće kroz procedure OECD-a koje su u tijeku na planu unifikacije strožeg poreznog režima u svim članicama.
Za ekonomije veličine Hrvatske ovo bi značilo porast stopa, a drugi segment novih tendencija tiče se uvođenja digitalnog poreza.
Trenutačno ono što je zabrinjavajuće za dio naših poduzetnika dobitaša je na ‘kratkom štapu’: vezano uz zadnje dopune Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona, zbog preplate akontacija poreza na dobit na čiji će povrat morati pričekati sve dok se njihova porezna prijava za 2020. ne obradi.
Potencijalno nije posrijedi samo udar na likvidnost, problematika je šira, uvjetovana i pravilima kojima se na javnim natječajima traži potvrda o nepostojanju poreznog duga pa to znači da jedna neuplaćena akontacija, unatoč tome što je de facto već pretplata, znači diskvalifikaciju.
Kao brz izlaz iz ovih ‘škara’, neslužbeno, zasad slovi zamolba poreznom referentu da ručno uzme u obradu podnesenu prijavu, dok će aplikacija kojom se provodi verifikacija kao sustavni model rada navodno na raspolaganju biti tijekom travnja. Kako je nastao ovaj problem?
Dok su navedene dopune obradovale veliki broj računovođa – za financijske izvještaje za 2020. za dva mjeseca prolongirani su rokovi predaje poreznoj administraciji i obračuna poreza na dobit i GFI-ija (30. lipanj), ono što je ‘ispod radara’ su rokovi podmirenja obveze poreza na dobit i plaćanje akontacija poreza na dobit.
Kako objašnjava revizorica Dubravka Kopun, ako se poduzetnici odluče predati prijavu poreza na dobit prije novog roka, rok za uplatu poreznog davanja dospijeva isto 30. lipnja, ne dospijeva ranije s trenutkom predaje prijave.
Ista logika nastavlja se, kaže, i na akontacije poreza na dobit pa ona ukazuje na dopune Pravilnika gdje se navodi da se do 30. lipnja neće mijenjati utvrđeni iznosi predujmova poreza na dobit, izuzev na zahtjev poreznog obveznika.
To podrazumijeva, kaže, da porezni obveznici koji predaju poreznu prijavu prije 30. lipnja i kojima je u 2020. smanjen iznos predujmova, bez obzira na njihov novoutvrđeni iznos u poreznoj prijavi za 2020., do 30. lipnja plaćaju akontacije po prethodno utvrđenim iznosima.
Uzevši u obzir da ih je većina lani ostvarila manju oporezivu osnovicu pri izračunu poreza na dobit – ističe da se umanjuje i za dobivene mjere od HZZ-a i pripadajuće otpise poreznih obveza, za većinu poduzetnika to “podrazumijeva da će imati manje akontacije poreza na dobit tijekom 2021. temeljem obračuna za prošlu godinu”.
“Većina poduzetnika, posebice onih koji su poslovali pozitivno u 2020., nije zahtijevala smanjenje akontacije poreza na dobit. Očekivali su da će ubrzano predati financijske izvještaje za tu godinu te tako smanjiti akontacije.
No, ovu pogodnost neće moći koristiti sve do 30. lipnja, što za Ministarstvo financija podrazumijeva veći priljev u državnu blagajnu, koji će ‘zamrijeti’ poslije 1. srpnja, kada će većina poduzetnika imati pretplate akontacija. No, do tada moraju ipak plaćati ovaj veći porez na dobit”, iznosi Kopun.
Zasad Porezna uprava još nije niti omogućila svojim djelatnicima verifikaciju prijave poreza na dobit, kaže, pa tako po njoj tko je i predao obračun poreza na dobit za 2020. zapravo verifikaciju neće vjerojatno dobiti u skorije vrijeme. Ostaje još za vidjeti hoće li mehanizam zamolbe referentima za ručnu obradu svima biti od pomoći.
IZVOR: poslovni.hr
