TELAROVIĆ: Glazba poput Beethovenove Pete simfonije snažno potiče lučenje dopamina

70

Na posljednjem, petom modulu Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja našla se jedna jako zanimljiva tema, a riječ je o medicini i umjetnosti tj. kako spojiti to dvoje na pravilan način da se pomogne određenim pacijentima.I dok možda skeptici kimaju glavom i smatraju da je to dvoje nespojivo zapravo ima itekako smisla. Za Parkinsonovu bolest primjerice umjetnost ima itekakvog učinka. O kakvom učinku pričamo, na koji način umjetnost može pomoći pročitajte u nastavku.  

Između ostalog razgovarali smo i s glumicom dramskog kazališta Gavela, Natalijom Đorđević, koja nam je ispričala koja je njena uloga u današnjem modulu.-Radila sam predstavu “Sun screams” o samoozljeđivanju. To je tako zvani verbativni teatar, angažirani teatar koji postoji i kao politički teatar ali kao i medicinski teatar da ukaže na problem. U ovom slučaju radilo se o  problemu samoozljeđivanja koji je uz anoreksiju bolest broj dva – kazala je Natalija Đorđević. 

Priupitali smo je i koji je značaj s obzirom da je na neki način to ipak tabu tema. Postoji li neki način koji pomaže ljudima da se nose s tim?

-Radili smo predstavu na engleskom i igrala se u sklopu međunarodnih kongresa u Moskvi i drugim gradovima. Osim što psihijatri vide psihijatrijsku seansu i mogu korigirati ophođenje s pacijentom i ljudi koji gledaju općenito predstavu, koji pate od tog poremećaja ili pati njihov član obitelji, mogu vidjeti da samoozljeđivanje dolazi kao posljedica utjecaja okoline, nerazumijevanja okoline, osjećaja samoće, izoliranosti, nedostatka podrške. Puno je čimbenika koji dovode do toga – kazala je glumica Đorđević. 

Na pitanje postoje li neki određeni projekti koje je glumica radila ili su pak neki na vidiku odgovorila nam je sljedeće.

-Radit će se jedan verbatilni teatar o braniteljima. Njihove priče koje smo uspjeli sakupit. Zove se “Na prvoj crti boli” i mislim da je to isto važan problem o kojem se danas nažalost, vrlo malo govori.

Priupitali smo i mladu doktoricu Leu Milutinović koja je također danas imala predavanje na temu “Odnos liječnika i pacijenta u umjetnosti” da nam nešto više kaže o tome i na što se ona bazirala pisajući svoje predavanje.

– Na konferenciju sam došla održati predavanje odnosa liječnika i pacijenta u umjetnosti. Cijeli rad sam napravila u suradnji s profesoricom Brač i profesorom Đorđevićem. Htjeli smo napraviti da umjetnost bude sredstvo edukacije u medicini. Također smatramo da umjetnost ima jako veliku vrijednost pri razvijanju različitih vještina koje su potrebne medicini kakvoj danas težimo. To je medicina usmjerena na osobu koja shvaća čovjeka folistički potpuno entegrativno u svim aspektima, i somatskom i psihološkom i moralnom, duhovnom, socijalnom, ekonomskom. Smatramo da je cilj odnos liječnika i pacijenta da teže tom odnosu koji je sam po sebi dio terapije. Postoji jako poznata izjava “Liječnik je lijek”- kazala je doktorica Milutinović te dodala kako se u tom jednom odnosu otkriju težnje i potrebe pacijenta kojih on možda nije ni svjestan, koji su u podsvjesti, a koji zapravo nesvjesno teži rješavanju tih konflikata.  

No, da umjetnost zaista treba biti povezana s medicinom treba. Okolina nije ni svjesna koliko nam zapravo umjetnost pomaže da se lakse prebrodi određena bolest, poput Parkinsonove. 

– Umjetnost i medicina su poznati kroz povijest uzevši  u obzir terapijsko djelovanje i glazbo terapije, art terapije, slikarstva, pjesništva, svih oblika umjetnosti. Veličina umjetnosti je dodirnuti bez dodira i stvoriti pozitivne emocije koje sveukupno utječu na izlječenje. Naš zadatak kao liječnika je liječiti pacijenta konvencionalnim medicinskim sredstvima, ali naravno i svim drugima metodama – priča profesorica doktorica znanosti Srđana Telarović, specijalist neurolog, te nastavlja:- S obzirom da je moje uže područje djelovanja ekstra piramidne bolesti, tj. bolesti pokreta konkretno Parkinsonova bolest, poznato je da glazba poput Beethovenove Pete Simpfonije, devete i sedme također koja snažno potiče vibraciju koja potiče lučenje dopamina, glavne supstancije koja nedostaje u tim bolestima. 

No, kao što smo već rekli kroz razne oblike umjetnosti pacijenti se mogu liječiti. Pa tako i uz ples. – Također tu je i brza energična glazba. Plesovi poput tanga. Tango se već koristi terapijski u liječenju Parkinsonove bolesti. Svi ti nagli brzi pokreti povezani su s lučenjem supstanci u mozgu koje upravo nedostaju u ovim bolestima. No, također tu je i izražavanje, samorealizacija kroz prakticiranje umjetnosti. Mnogi moji pacijenti slikaju, pišu pjesme i na taj se liječe – zaključila je profesorica doktorica znanosti, Srđana Telarović.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *