Dan dubrovačkih branitelja se slavi u Dubrovniku kao dan pobjede, dan kada je srpsko-crnogorska vojska shvatila kako neće dobiti rat, da naši branitelji neće odustati sve do posljednjeg. Ipak, u jednom dijelu grada branitelji ovaj dan smatraju i svojevrsnim danom žalosti. Naime, Sustjepan je izgubio četvoricu svojih branitelja u teškom granatiranju na svetog Nikolu 1991. 

Sustjepan je bio kao “mali Vukovar”, od 79 kuća koje su tada bile u Sustjepanu, 78  je direktno pogođeno. Branitelji su bili kao topovsko meso za neprijatelje koji su ih konstantno gađali. Na današnji dan prije 27 godina u Sustjepanu su poginuli Miroslav Buntić, Šaban Islamovski, Mario Zelenika i Marko Bitunjac. U veljači 1992. svoj život je položio i Đuro Gleđ.

Danas su preživjeli suborci, njihovi gosti te udruge proistekle iz Domovinskog rata i predstavnici Grada i županije položili vijence i upalili svijeće na tužnoj spomen ploči u Sustjepanu. 

Ono što se moglo čuti među braniteljima je kako se Sustjepan zaboravlja, jer su samo dva medija bila nazočna ovoj tužnoj obljetnici, kao i manji broj naših sugrađana i branitelja iako je ovo mjesto, tadašnja nulta crta obrane, izgubilo čak četvoricu ljudi.

Nakon 06.prosinca, u ovom mjestu ostali su malobrojni branitelji, koji su odbili zapovijed o povlačenju i branili Dubrovnik iako su s četnicima dijelili položaj. Zašto se Sustjepan marginalizira, kome je u interesu da se zaboravi? Očito je kako mnogim medijima nije stalo do obilježavanja ove tužne obljetnice.

Hvala vam heroji, za slobodu. Hvala vam što ste obranili Sustjepan. Za nove generacije.