Autizam se definira kao biološki, vrlo složen razvojni poremećaj mozga. To je stanje koje traje cijeli život. To nije bolest koja se može izliječiti.
Karakteristike autizma su loša interakcija i komunikacija, ponavljajući obrasci ponašanja.
Samo oni koji u obitelji imaju neku osobu s autizmom, znaju koliko je takav život za cijelu obitelj ograničavajuć i težak.
Roditelji ove djece često su prepušteni sami sebi. Nemaju kome ostaviti dijete, ili ono samo ne želi ostati s nekim drugim, pa roditelji ne mogu sudjelovati u društvenom životu, otići na svadbu ili na sprovod, iako se radi na primjer o članovima njihove obitelji. Svaki dan im je izazov. Svaki dan im je iznimno težak, a sustav je hladan i obično kaže: Čekajte. Njima, kojima je svaki minut godina.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji puno se govori o Centru za prihvat osoba s autizmom ili sličnim poremećajima. I dalje ga nema, ne postoji.
Što s ovakvim osobama kada se roditelji razbole ili ostare? Kada se jednostavno više ne mogu brinuti o njima?
Članovi obitelji stalno šalje apele za pomoć.
Klara Krilanović ima autističnog brata Hrvoja. Videa koje je podijelila su vrlo uznemirujuća.
“Autizam naš svagdašnji! Ne daj Bože nikome! Nama vrijeme ističe, a kad se tragedija dogodi, bit će kasno. Ovo je samo jedan isječak iz naših života koji preživljavamo s našim Hrvojem (21 godina), koji je u spektru autizma. Možda će ovaj video uroditi plodom, kad već nije inicijativa koja je pokrenuta prije 4-5 godina od skupine roditelja sa sličnim problemom. Znači, hitno i sustavno rješavanje skrbi o osobama iz spektra autizma iznad 21. godine u našoj lokalnoj zajednici, tj županiji. Ljudi moji dragi, prijatelji, poznanici, dijelite ovaj video, neka svi vide kako preživljavamo u naša četiri zida kad nitko ne vidi i ne čuje!, napisala je Klara.
Videa pokazuju samo koji minut njihovog dana..Zapitajmo se svi skupa kako izgledaju ostale minute, dani i godine…..
