Andrea Vukoja: Grad je moja inspiracija

1294
U mojoj glavi Dubrovnik je uvijek u paleti boja, ne znam jeli to zbog silne ljubavi prema tom savršenom poredanom kamenu ili ga svi vidimo tako? Ne znam, ali i naša sugovornica je sigurno jedna od onih koja ga vidi drugačije. Razgovarali smo s Andreom Vukojom, mladom dubrovačkom umjetnicom, studenticom likovne akademije.
 
Draga Andrea, možeš li nam reć kako je sve počelo i što te dovelo do upisa na umjetničku akademiju? 
 
Od malena crtam, pa mi je nekako prirodno bilo upisati umjetničku srednju školu i nakon toga nastaviti školovanje na akademiji. Uz puno rada i truda u srednoj školi,  još sam se dodatno pripremala čitajući knjige likovne umjetnosti i eto, uz trud i sreću upala sam na akademiju. 
 
Dubrovnik je čest motiv mnogih umjetnika, što je tebe inspiriralo da ga vidiš šarenim? 
 
Oduvijek sam volila impresionizam, posebno Van Gogha, ali i Picassa. Jednostavno volim vesele boje i bolje se osjećam kada je sve šareno. Volim provoditi vrijeme u prirodi, volim more, volim zalaske, i inspiraciju pronalazim u svemu tome. Najčesće radim u kasnijim popodnevnim satima i navečer. Tada imam najviše inspiracije i to mi je jednostavno odmor od svega. Najviše radim s akrilnim bojama, i najčesće ih na platno nanosim špatulama, a ponekad ih kombiniram i s uljem. 
 
Što je slijedeće? Na čemu sad radiš, ako nije tajna? 
 
Imam puno novih ideja, i zbog posla i ispita u zadnje vrijeme nisam stigla slikati onoliko koliko bi htjela. Uskoro cu se baciti na posao i svoje ideje pokušati pretvoriti u djela, točno onako kako sam zamislila! 
 
Željno iščekujemo tvoju jesensku kolekciju. Ostavit ćemo malo neizvjesnosti u zraku. Možeš li nam reć o čemu maštaš dugoročno? Ima li nekakav cilj kojem težiš? 
 
Naravno, svi mi uvijek maštamo o svačemu, zar ne?! Ja maštam o jednom malom ateljeu, u kojem bi mogla slikati i boraviti kad god mi srce poželi, prostor u kojem bi bio moj mali kreativni nered, i gdje mi nitko ne bi govorio da pospremim svoje špatulice, boje i penila. 
 
Koja je emocija koja u tebi probudi želju za slikanjem? 
 
Vrlo sam vesela osoba, i jako se dobro osjećam dok slikam, smatram da se to i vidi po bojama koje koristim, tako da sreća je emocija koja me najviše tjera na slikanje. 
 
Nakon fakulteta, Andrea se želi vratiti doma, u Dubrovnik.
 
Nadam se  kako ću naći neki prostor koji će mi služiti kao  atelje i u kojem ću provoditi vrijeme. Zanima me i art terapija, i željela bi raditi nešto u vezi toga. Smatram da je slikanje kao i glazba i pisanje, književnost i sve ostale umjetnosti lijek za dušu, pa tako i za  osobe s poteskoćama u psihičkom i fizičkom razvoju.
 
Andrea, želimo ti sve najbolje i da ostvariš sve što si naumila!
 
Rea Lucia Žuvela

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *