Jedan se turist razbolio tijekom ljetovanja u Dubrovniku i završio u OB Dubrovnik. Njegov vjerni prijatelj, čekao ga je ispred zgrade danima i noćima. Netko mu je donosio vodu i hranu, a kako bi se vrata otvorila, digao bi se na noge i zamahao repom, nadajući se kako će ugledati svog čovjeka.
Nismo vidjeli onaj trenutak kada je njegov čovjek izašao iz dubrovačke bolnice. Vjerujemo kako je to bio prizor za pamćenje.
“Samo se u životinje mogu pouzdati da će prema meni biti bolje što ću ja biti bolji prema njima.” (nepoznati autor)