Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Matica hrvatska i Društvo hrvatskih književnika, u desetom mjesecu 1991. pokreće inicijativu o probijanju pomorske blokade hrvatskog juga. 28.listopada 1991. iz Rijeke kreće trajekt Slavija prema Dubrovniku. Ideja je bila da se na tom humanitarnom pohodu Slaviji pridruže manji brodovi, barke, ribarke koče, remorkeri. Konvoj nazivaju Libertas. 

Konvoju se priključuje itadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Stjepan Mesić, hrvatski premijer Franjo Gregurić, kao idrugi političari i javni djelatnici- književnici, sportaši, pjevači. Tog drugog dana, konvoj je brojio već desetak plovila. 

30.listopada jedan sat poslije ponoći u Korčulu uplovljava tridesetak plovila. Velika želja sudionika konvoja, otpor prema neprijatelju, prkos, želja da se psihološki pomogne opkoljenom hrvatskom biseru izrečena je u jednoj rečenici, s jedne trabakule, prenesena radio postajama: " Da Hvar ima timun, došli bismo s cijelim otokom". 

U Mljetskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica topovnjačama zaustavlja konvoj Libertas. Pregovori traju do dugo u noć, a neprijatelj traži da se manja plovila vrate u svoje polazišne luke, a Slavija sprovede u crnogorsku Zeleniku. Nakon pretresa, ipak su propustili konvoj, koji je prenosio lijekove inužne namirnice dubrovačkom puku.  

Rano ujutro, 31. listopada konvoj ulazi u Gruž. U susret mu isplovljavaju gliseri Odreda naoružanih brodova Dubrovnik. Dubrovčani koji su u luci dočekali konvoj i danas svjedoče o tom danu, kada su naši ljudi stigli u blokirani Grad. 

Kako je to bilo tog jutra, na današnji dan, možete pogledati ovdje.