Dubrovnik Insider

Dubrovnik Insider

Pošalji e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Stanovnicima Mokošice ne treba naplaćivati kazne dok se problem parkinga ne riješi

U posljednje tri godine na području Mokošice izgradili smo novih 200 parking mjesta. Za cestu do Osnovne škole Mokošica, na korak smo do dobivanja dozvole, a što će riješiti gorući problem prometovanje kroz ulicu Bartola Kašića. U istoj ulici izradili smo idejni projekt i započeli izradu glavnog projekta garaže u Mokošici. Problem Mokošice je velik i ne može se riješiti u 3 godine mandata. Međutim, uhvatili smo se u koštac s rješavanjem navedenog problema. U ime Gradske uprave mogu reći da je način parkiranja u Mokošici u ovom trenutku jedini moguć s obzirom na nedostatak parking mjesta. Stoga, ne podržavam naplatu kazni za pogrešno parkiranje osim na mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom, autobusnim stajalištima i pješačkim prijelazima. Sljedeći tjedan održat ćemo sastanak s Policijskom upravom Dubrovačko-neretvanskom sa zahtjevom da se stanovnike Mokošice ne kažnjava do završetka izgradnje svih potrebnih parking mjesta, napisao je na svom Facebook profilu dubrovački gradonačelnik.

Već duže vrijeme stanovnici najvećeg gradskog kotara izražavaju svoje nezadovoljstvo zbog nedovoljnog broja parkirališnih mjesta u Mokošici. Taj problem nije od jučer, pa su se Mokošani parkirali tamo gdje su stigli. Međutim, krenule su svakodnevne kazne za nepropisno parkiranje.

"Gdje će ljudi s automobilima, kad se vrate s posla, očito nikoga nije briga", - Mokošica je samo slijepo crijevo Grada Dubrovnika.

- Šutnja dovodi do ovoga, a mi nastavimo tako, ako smo ovce..samo su neki od komentara Facebook grupe "Mokošica u srcu". Mokošani najavljuju i prosvjed, a izašla je i peticija upućena Gradu Dubrovniku i gradonačelniku Matu Frankoviću u kojoj stoji:

Dragi susjedi,  već danima svakodnevno primamo čestitke od policije za nepropisno parkirane aute. Naplate su počele u ulici Od izvora nakon što su napravili čitava 103 parkirna mjesta. Problem nesrazmjera parkirnih mjesta sa brojem stanova opet plaćaju građani. Dosta je! Ovom peticijom tražimo obustavu kažnjavanja dok se ne osigura dovoljan broj parkirnih mjesta koji bi riješio probleme parkiranja u Mokošici.

Građani Mokošice su za uvođenje reda i za propisno parkiranje KADA se osiguraju potrebna parkirna mjesta, do tada tražimo da se prestane provoditi teror i novčano kažnjavanje već ionako osiromašenih građana koji svakodnevno žive život sa problemima koje najveće hrvatsko naselje ima, od nedostatka sadržaja do nedostatka parkinga ...mi smo prvi za uvođenje reda kada to infrastrukturno bude moguće ..

Peticiju možete potpisati ovdje.

U sklopu obilježavanja manifestacije Dani europske baštine 2020., Dubrovački muzeji 29. rujna s početkom u 16 sati organiziraju edukativni program za djecu u Pomorskom muzeju.

Radionica „Brodolomi kod rta Glavat i rta Pusti na otoku Mljetu“ namijenjena je djeci od četvrtog do osmog razreda osnovne škole. Broj polaznika je ograničen, a prijave se do 28. rujna primaju na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

U uvodnom predavanju sudionici će steći osnovne informacije o rimskom vladanju istočnom obalom Jadrana kojemu vremenski i prostorno pripadaju brodolomi kod rta Glavat i rta Pusti na otoku Mljetu te o predmetima koji su izloženi u stalnom postavu Pomorskog muzeja. Zatim slijedi kviz na kojem će sudionici ponoviti stečena znanja o spomenutim brodolomima.

Na kraju radionice, djeca će pokušati spojiti fragmente od tri različita tipa amfora (Richborough 527, Keay 25 i bizantska amfora) otkrivenih na navedenim lokalitetima i saznati što se u njima prevozilo. Time se ujedno želi i ukazati na potrebne restauratorsko-konzervatorske radove u muzejskoj struci. Autori radionice su viša muzejska pedagoginja Aleksandra Piteša i kustos pedagog Bruno Bijađija.

 

Još jednu divnu, toplu ljudsku priču zapisao je profesor Ivica Hajdić, a nama je čast objaviti je:

Mljetsko selo Prožura je po nekim tumačenjima dobila ime od riječi prozor jer se s njenih brežuljaka i okolnih brda pruža panorama dostojna Bogova, kao da gledate kroz prozor koji vam otkriva neke čarobne perspektive. U pitomom ambijentu, ispred škrtog polja koje svjedoči o nekim teškim prošlim vremenima i žuljavim rukama natiskale su se kamene kuće i košare koje polako, poput ugnulih starica gube bitku pod teretom godina samoće. Poluprazne kuće pričaju pomalo tužnu otočnu priču, gdje mnogi nepovratno odlaze, ali se nošeni nostalgijom i pripadnošću, povremeno vraćaju na rodna ognjišta. Sudbina Prožure u biti je sudbina cijelog našeg Mljeta, gdje svi odlazimo i vraćamo se škoju, kao dijete staroj materi, od koje želimo makar još jednom osjetiti onaj topli zadnji dodir, ono zadnje milovanje po obrazu, ono zadnje ispraćanje s funjestre dok kroz caklene oči naša draga starica jedva progovara : „Čuvaj se sinko moj, i opet mi se brzo vrati doma!“

Prožura je doma za sve nas Prožurane gdje god bili. I kao da nas svih prati taj glas stare matere, pa se uvijek ovdje vraćamo u tu oazu sjećanja, u tu našu lagunu mira iz civilizacijskog nemira, slaveći Svetog Roka procesijom i festom, i pričajući o jedinstvenom prožurskom kolendavanju, ribanju i seoskim škercima starih vremena. Prožura nas svojom posebnošću vraća u svoje toplo krilo iz kojeg se ne damo iščupati. Valjda su jači mirisi djetinjstva i taj osjećaj pripadnosti od svega na svijetu.

Ili kako je to pokojni Tomislav Ivčić najbolje provukao kroz stihove: Sputao nas život jače od kadene, svakog on upregne u svoja kolica, ma nas uvik nešto vuče i pokrene, vratimo se škoju, skrušeni ka dica...

U sredini sela smjestila se crkva Svetog Trojstva koje okuplja preostalu čejad pod svoje skute, prkoseći prolaznosti života svojom vječnošću i gracioznošću, dok sa okolnih brda zaštitnički stražu čuvaju i vjerno bdiju, Sveti Martin (kolokvijalno Sveti Mratin) i Sveti Roko. Još pamtim iz djetinjstva mnoga draga lica starih ljudi s onim francuzicama na glavi, i žene u koretima, sa bijelim bluzama, crnim prslukom i sa faculetom na glavi, gdje se međusobno pozdravljaju sa hvajen Isus i navjeke, što je ukazivalo na duboku ukorijenjenu vjerničku tradiciju ovog sela. Osim toga i mnoge male zavjetne kapelice po montanjama i okolnim morskim hridima svjedoče predanost vjeri i poniznost ovih skromnih stanovnika Mljeta.

Pješčani sat života odnosi svoje, vremena se mijenjaju, ostaju tek lijepa sijećanja i uspomene koja ljubomorno čuvamo od zaborava. Nema više onih težaka koji sa svojim tovarima odlaze u daleka polja u ranu zoru kako bi nahranili mnoga gladna dječja usta koja se skrivaju iza materine traverse. Nema više ni starih ribara koji ponosno s punim košicima ribe prolaze selom. Nema više ni Kalamučara koji spuštaju kalamoču i prolaze stranputicama da ih ne primjete ako je škrt ulov, ili ako se uhvatilo dosta, onda ponosno viju kalamočom kao s barjakom, da ih što više ljudi vidi. Nema više ni ribarske zadruge niti one reme, svađe, brontulanja i pjesme starih Šabakara.

 

Zadružni ferali ne svijetle oko škoja, drveni leut je zauvijek sklopio svoje oči, otišli su zadnji maranguni i kalafati. Nema više onih istruđenih lica žena koje bi se znale svečano obući za nedjeljnu svetu misu. Ugasili su se ognji u većini prožurskih komina, utihnula je kominska ćakula. Nema više ni dječjeg plača u starom selu godinama, jer je većina ovih vrijednih ljudi partila u potragu za boljim životom ili se okrenula turizmu u Prožurskom Portu.

Prožura danas broji svega tridesetak stanovnika starije životne dobi, koji su ostali tu, u malom selu ispod Spasa, koji još uvijek barem na trenutak posjećaju na svu lijepotu života, jer nema sela bez ljudi, bez otvorenih funjestara i dima što suklja. Iako poprilično pusta, Prožura nikad nije ostavljena niti zaboravljena. Ono što je karakteristično za ovo malo selo je složnost, valjanost, miroljubivost i izraženi lokal patriotizam. Prožura živi u srcima, mislima i pričama svih onih koje je život odveo iz ovog posebnog sela sakrivenog u njedrima montanja ili koji su se nasukali na njenu posebnost kao junakinja naše priče, koja je i sama osijetila i prepoznala da je Prožura zaista prozor u jedan lijepši svijet, da se kroz ovaj prozor drugačije gleda na život.

Kroz čarobni prožurski prozor vratiti ćemo se u ratni vihor Drugog svjetskog rata u daleku 1941. godinu u vrijeme talijanske okupacije Mljeta, upravo u Prožuru, u vremena puna neizvjesnosti, straha i oskudice. Rat koji se sam po sebi surov, okrutan i krvav, ponekad izvuče i ono najbolje i najhumanije iz ljudi. Ovo je upravo jedna takva priča.

U malu seosku školu u Prožuri, te daleke 1941. godine ušla je mlada lijepa učiteljica, vedrih očiju, širokog osmijeha, ali puna straha i strepnje kako će biti prihvaćena, Jolanda Vecchietti iz sjeveroistočnog talijanskog grada Trenta. Njeno iskreno srce i njenu plemenitost seoska djeca su prepoznala i brzo su je prihvatila, prigrlila i zavoljela. Predavala je od kraja 1941. godine do sredine 1943. godine, i u tom naizgled malom periodu njenog dugog života ostala je zauvijek povezana sa Prožurom i svim svojim bivšim učenicima. Jolanda je bila učiteljica u pravom smislu te riječi, ona koja se brine o svojoj djeci, koja ih kriomice hrani ako su gladna, koja ih tješi, ona koja osjeća, voli i nosi u srcu sve svoje učenike za cijeli život. Iako je život rastavio od svojih učenika, ona je svoju Prožuru i sve svoje učenike iz male prožurske škole zauvijek čuvala duboko u srcu.

Jolanda Vecchieti je zauvijek sklopila oči 17.9. 2020. u 102. godini života, u talijanskom gradu Male, a pokopana je dva dana poslije smrti. Oduvijek je govorila da bi za svoje zadnje počivalište najradije odabrala u Prožuri koju je tako zavoljela, seosko groblje kraj svetog Martina za čiju je obnovu inače donirala značajna sredstva, što nam je potvrdio i mljetski svećenik koji je u to vrijeme donacije ( kraj osamdesetih) službovao na Mljetu, velečasni Miljenko Babaić, koji je za potrebe ovog članka proslijedio i neke fotografije s tog susreta sa dobrotvorkom i legendarnom učiteljicom Jolandom, čijeg se susreta velečasni Miljenko dobro sjeća. Nešto više o učiteljici velikog srca, a koja je svim svojim bivšim učenicima i njihovim potomcima u dva navrata poslala prvi put po sto eura, a zatim po petsto eura, rekla nam je naša Prožurka sa adresom u Dubrovniku, umirovljena profesorica gospođa Nelka Lovrić, čija je majka također bila učiteljica u Prožuri.

 

Gospođa Nelka, koja je sve ove godina bila u kontaktu s Jolandom, žali što neće moći biti prisutna ovu subotu na svetoj misi, koju su mještani i njeni bivši učenici organizirali za nju i dodaje :

-„Ona je zaista bila nevjerojatna, dobra, plemenita, srčana. Zaista je nevjerojatno da je svakome učeniku iz Prožure znala ime, ime supružnika, ime njihove djece, znala je sve o svojim učenicima kao prava učiteljica koja nosi u srcu svoje učenike za cijeli život. Znala bi mi reći da su joj te godine provedene u Prožuri ostale u najlijepšem sjećanju, kao najlijepši dio života. Jednom je tražila od svog bivšeg učenika Pera Jančića Špira da izbroji sve grobove u Prožuri i toliko je lumina donijela kad je dolazila na Mljet a dolazila je u dva navrata. Nije nikad dala na svoje učenike, bez obzira na njihov karakter, govorila bi da su svi dobri ljudi. Svakoga je regalala i u svaku kuću ušla kad je obilazila selo prilikom posjeta. Obožavala je Prožuru, do zadnjega dana bila je mislima uz svoje mljetske učenike. Misli, sjećanja i ljubav uvijek su bile okrenute prema Prožuri. Svu svoju ljubav i sjećanja iz tog vremena ukoričila je u knjigu Diaro Dalmata.“ s oduševljenjem nam priča gospođa Nelka.

Jolanda je osjetila Prožuru i u trenu postala „Una di Noi „. Kao posljednji pozdrav, posljednju molitvu, posljednje hvala, ovu subotu je služena sveta misa u Prožuri za našu Jolandu, koju je vodio naš mljetski svećenik Stipo Zadro, a koju su pohodili još živi učenici iz Prožure i stanovnici ovog sela. Iako se posebno zbog ove prigode uputio prema Prožuri i Generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, nažalost zbog vremenskih neprilika brod nije isplovio, tako da nije uspio doći do Prožure. Uz molitvu i veliko hvala, Prožura je uputila posljednji pozdrav svojoj heroini.

Prožura se oprostila od svoje Jolande, od svoje najdraže učiteljice, učiteljice koja je u teškim vremenima okupacije, ljubavlju okupirala srca svih učenika. To je ona istinska učiteljica koju zovemo naša Jolanda koja i sada bdijući sa nebeskih visina gleda prema Prožuri i pazi na svoje učenike kao sve ove godine. To je ona učiteljica u pravom smislu te riječi koja grli svu svoju djecu rukama srca. Prožura tone u san, seoska škola u Prožuri sanja svoje đake i miris krede davno zaboravljen. Tišina selom opet priča najlijepšu priču o jednoj učiteljici velikog srca koja je ostavila neizbrisivi trag duboko urezan u srcima svih Prožurana...

 

Mlađi kadeti Vaterpolskog kluba Jug Adriatic osiguranje pobjedom su nastavili nastup na Cedevita kupu, koji je sinoć počeo na Korčuli. Momčad Željka Vukčevića jutros je bila bolja od Zagreba rezultatom 10:3 (8:0, 2:0, 0:1, 0:2).

Jug je nastupio u sastavu:
Stijepo Vuković, Ante Kulušić (1), Juraj Kulušić (2), Roko Miljan Popović (1), Noel Hanzijer (2), Ivano Račić, Antonio Hezonja, Lovro Zvono (3), Ivano Lončar (1), Nikola Perak, Roko Benić, Frano Pavlić, Ivan Zvono i Marko Dolina.

Jugaši natjecanje nastavljaju večerašnjom utakmicom protiv Korčulanskog plivačkog kluba. Susret trećeg kola na rasporedu je u 19 sati i 30 minuta.

VK JUG AO

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je deset novih slučajeva zaraze koronavirusom. Riječ je o četiri muške i dvije ženske osobe iz Dubrovnika (za njih pet je utvrđena epidemiološka veza), jednoj muškoj i jednoj ženskoj osobi iz Slivna (utvrđena ep. veza), jednoj muškoj osobi iz Metkoivća (utvrđena ep. veza) te jednoj muškoj osobi koja nema prebivalište na području naše županije.

U posljednja 24 sata preminula je jedna ženska osoba iz Konavala (1955. godište).

Izliječeno je osam osoba – tri iz Dubrovnika, dvije iz Metkovića te tri osobe koje nemaju prebivalište na području naše županije.

U OB Dubrovnik hospitalizirano je 15 osoba pozitivnih na koronavirus, od čega su na respiratoru dvije osobe. Od početka pandemije analizirano je 13 765 uzoraka.

U samoizolaciji je 347 osoba, a u posljednja 24 sata nema utvrđenih slučajeva kršenja mjere samoizolacije. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 80 slučaja kršenja samoizolacije.

Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.

Zadnje brojke o građanima koji podacima o ovrhama – Fininoj aplikaciji e-Blokade, pristupaju na osnovu korištenja sustava e-Građani (u njemu je inače nešto više od 1,1 milijun ljudi) još nisu ni blizu željene razine. Barem ne one koja bi odgovarala veličini izazova koji nosi datum 19. listopada koji je za ovrhe svojevrsni Dan D. Tada se, nakon višemjesečnog zastoja ponovo aktiviraju blokade računa zbog nastavka provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Upućeni tvrde kako to ukazuje na problem duboko ukorijenjen u prisilnoj naplati dugova – pasivnost ovršenika, tako da ih ne čudi da na masovniju reakciju još ne nailaze u novije vrijeme opetovani pozivi Fine svim građanima koji imaju nepodmirenih dugovanja ili misle da je neki vjerovnik pokrenuo prisilnu naplatu njihovoga duga, da besplatno putem sustava e-Građani provjere, očekuju li ih neke ovrhe.

Od pokretanja usluge e-Blokade za građane (travanj 2020.) do danas, ukupno je 16.454 građana koji su se barem jednom prijavili u aplikaciju e-Blokade putem e-Građani. Također, 9167 građana u istom je razdoblju putem ove aplikacije preuzelo barem jedan dokument koji se odnosi na provedbu ovrhe.

U rujnu, i to od 1. do 23., Fininom sustavu putem e-Građana pristupilo je 6312 građana, odnosno to je broj onih koji su se barem jednom prijavili u ovu aplikacij, dok je 2440 onih koji su preuzeli barem jedan dokument.

“Broj raste, što je dobro, iako ne onoliko koliko bismo voljeli”, kažu u Financijskoj agenciji.

poslovni.hr

Atletski klub Dubrovnik,danas na stadionu u Lapadu, organizira Otvoreno prvenstvo Dubrovnika u atletici. I ove godine natjecanje je uvršteno u službeni kalendar natjecanja Hrvatskog atletskog saveza.

Početak natjecanja je u 13.00 sati, a svi aspekti natjecanja  održat će se uz poštivanje epidemioloških mjera zaštite od virusa COVID19.  

Natjecatelji svih starosnih uzrasta će se natjecati u 32 kategorije - trkačke, bacačke i skakačke, odnosno  sve one koje je tehnički moguće organizirati na stadionu u Lapadu, s obzirom na nepostojanje  adekvatnih uvjeta, prije svega atletske staze. Stoga je i ovo natjecanje jedan od nastojanja i koraka ka  izgradnji staze koju Dubrovački atletičari, djeca, gosti, ali i svi građani Grada zasigurno zaslužuju.  

Posebnost ovogodišnjeg prvenstva je i atraktivna utrka trenera i roditelja na 60 m.  

Ovim putem AK Dubrovnik poziva građane da nazoče ovom jedinstvenom događaju, dođu navijati i dati podršku svim natjecateljima!  

Stranica 1 od 2051
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…