DRUŠTVENE MREŽE/ Zašto blokiramo, i zašto nas blokiraju?

1139

Kada stvarno završite s nekim, uzmite svoj laptop ili mobitel i stisnete “block” kako biste tu osobu potpuno izbrisali iz sjećanja. Nekada su se spremale kutije s fotografijama na dno ormara i uništavale kazete s pjesmama koje vam je netko snimio, a danas je dovoljan jedan klik.

Blokirati nekoga je kao da ste ga izbrisali iz sjećanja. Samo jednim klikom – nestali su. Odletjeli su nekamo na otok “izbrisanih” u cyberspaceu gdje se druže s ostalim blokiranima. Nije to ništa novo jer taj je koncept izmišljen prije nekoliko stotina godina, kada ste jednostavno prestali pisati nekome i slati mu goluba pismonošu. Ne morate nikome u lice reći da vam ide na živce, da ga ne volite, da vas ne zanima. No tu i nastaje problem jer mnogima je potreban onaj “closure” – završetak u kojem se jasno kaže zašto i naglasi taj doviđenja. Mnogo ljudi jednostavno ne želi da ih se odjednom samo počne ignorirati, a da ne znaju razlog.

Zašto se najčešće nekoga blokira? Možete li se ove sekunde sjetiti barem jedne osobe koju biste rado blokirali? Upravo tako – najmanje jednu biste najradije odmah skinuli s liste frendova ili followera. Bivšeg dečka, iritantnog kolegu, dosadnu tetku, sveznajućeg lika kojeg nikada niste ni upoznali, ali komentira svaki vaš post…

Stotine je razloga zašto nekoga blokiramo, a taj nam “block” gumbić daje osjećaj moći, a drugu stranu redovito naljuti ili razbjesni. To je u današnjem digitalnom vremenu idealan način kojim šaljemo poruku da želimo da netko nestane i da ga više nikada ne vidimo i ne čujemo. (Osim u slučaju kada blokiramo bivšeg dečka, pa požalimo, jer nas ipak zanima što se događa s njim, što se već ubraja u područje mazohizma.)

Ako blokiramo nekoga zato što nas maltretira, uhodi i stvara nam probleme, to je apsolutno prihvatljivo. Ali ako upotrijebimo taj “block” kako bismo izbjegli neugodne istine, razgovore ili propala prijateljstva i nerazriješene veze, vjerojatno bismo trebali ponovno razmisliti. Ne bismo se smjeli sakrivati iza blokiranja jer to neće mučiti samo drugu stranu, nego i nas nakon nekog vremena. Opravdano je, međutim, nekoga izbaciti sa svoje liste ako nas previše boli da ga stalno viđamo i svaki dan iznova dijelimo s njim njegov život.

Ne trebamo znati da je naš bivši otišao s novom curom na more u Grčku, niti da je naša bivša najbolja frendica, koja nas je tako opako izdala, dobila genijalan posao o kojem smo maštale zajedno. Takve stvari samo produbljuju rane i čine naša sjećanja gorkima, iako ih je bilo i puno lijepih. Kada danas upoznamo nekoga, automatski počnemo sherati svoju intimu – odmah se followamo na IG-ju, dodajemo na Faceu i snapchatamo. Odmah svi znamo tko smo, što smo i što volimo.

Ali kad završi odnos, želite se maknuti od svih tih sjećanja i zajedničkih trenutaka, što nije moguće ako vam stalno iskaču na feedu. Tada je zdravo stisnuti taj gumbić “block” jer izreka “daleko od očiju daleko od srca” u ovom slučaju itekako pali i u virtualnom svijetu.

RIJEČ STRUČNJAKA
Boris Hudina, psiholog iz Savjetovališta Hudina i stručnjak iz područja komunikacije, donošenja odluka, profesionalnog stresa, kriznih intervencija te emocionalnog doživljavanja i izražavanja.  “Ljudi grade svoj životni prostor okružujući se i stvarajući odnose s drugima. U prvom krugu životnog prostora nalazi se obično tri do pet osoba s kojima dijelimo puno povjerenje i zovemo ih intimnim prijateljima jer s njima imamo malo tajni (takvih nema na društvenim mrežama).

U drugom krugu su oni koje zovemo prijateljima i partnerima s kojima dijelimo slične vrijednosti i interese (s takvima smo prijatelji i na društvenim mrežama). Takvih obično imamo desetak u okruženju. Za razliku od intimnih prijatelja, količina povjerenja, a time i komunikacije, s njima je nešto manja. U trećem se krugu nalaze oni koji su nam poznanici, nazivamo ih formalno prijateljima ili suradnicima s kojima smo prigodno u zajedništvu, ali s niskim stupnjem intime i povjerenja. Takvih je obično petnaestak u životnom okruženju (no na mrežama se natječemo brojem takvih kojima smo „vidljivi“ jer smo, eto, time blizu estradnim likovima).

Dakle, tridesetak osoba u okruženju čini našu životnu socijalnu mrežu. Oni koji su okruženi s manje od petnaestak osoba ubrajaju se u introverte, posebno ako su u deficitu u prvom i drugom krugu. Mnogo prijatelja, više od tridesetak, zahtijeva mnogo energije pa su stvarni ekstroverti rjeđe ptice. Kako ljudi vole da ih se doživljava kao druželjubive, priliku da prošire svoju socijalnu mrežu nalaze u društvenim mrežama. U životnim grupama i na internetu udružuju se u formalne ili neformalne virtualne grupe. Kao i inače u životu, da bi s nekim bili otvoreniji i intimniji, moraju u te “mrežne prijatelje“ steći povjerenje. Naravno, virtualnom komunikacijom. Ako se s tom osobom u nečemu ne slažu, a kako ta interakcija nije životna, stupanj slobode je veći pa se lako mogu na nekog ljutiti, vrijeđati ga ili se s njim agresivno ne slagati. Ljudi se uvijek svađaju zbog nečega u što vjeruju pa rijetko postoji kompromis oko vrijednosti koje su u osnovi vjerovanja (predrasude, stereotipovi, običaji, navike…).

Ignoriranje drugih i drukčijih u tom je smislu vidljiva ljutnja pasivno-agresivnog karaktera.
Ljutnja je emocija usmjerena na ponašanje neke osobe s ciljem da se ta osoba osjeti krivom, promijeni ponašanje ili mišljenje kako bih se ja prestao ljutiti. I tu se, kao i u stvarnom životu, uvijek ljutim na nekoga za koga procijenim da je slabiji (od jačeg mogu dobiti ”batine“ pa se na takve ne ljutim). Ljutnjom mogu iznuđivati, manipulirati, zastrašivati i prijetiti nekomu, a sve kako bi se ta osoba osjetila krivom.

Kad ljutnja nema efekta, pribjegavam preziru (koji je u pravilu usmjeren ne prema nečijem ponašanju, nego prema samoj osobi) pa idem sve do mrziteljskih poruka. Jedini način da se netko obrani od toga jest da iziđe iz takvog životnog odnosa (razvod, prekid prijateljstva…), odnosno da ga u virtualnom svijetu blokira.”

Tekst: Nađa Irena Fišić

IZVOR:cosmopolitan.hr

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *