Profesor Legaz objasnio: Prevlaka je oduvijek pripadala Vitaljini

11 Listopad 2020
Autor :  

Na naš redakcijski mail stigla je reakcija profesora i diplomiranog matematičara Igora Legaza, koji prenosimo u cijelosti:

Nedavno su magistar geodezije Dragan Kovačević (direktor Uprave za nekretnine Republike Crne Gore) i diplomirani pravnik Božo Lasić (načelnik Općine Konavle) svojim javnim izjavama, "uznemirili" čitatelje balkanskih medija. 
Tako je, Dragan Kovačević, u bitnom, izjavio da bi onaj tko tvrdi da je poluotok Prevlaka dio hrvatskog teritorija,  trebao to ispravama i dokazati, dodajući kako austruogarski katastarski planovi tako nešto negiraju. 
Božo Lasić je, suprostavljajući se izjavi Dragana Kovačevića, naglasio da otok Lastavica, katastarski, pripada Hrvatskoj. 
Međutim,  griješe i Božo Lasić i Dragan Kovačević.
Lokacija tvrđave na ponti Oštro, kao i čitav poluotok Prevlaka, je od osnutka katastra za Kraljevinu Dalmaciju, odnosno od izrade katastarskog plana  k.o. Vitaljina (1837.) neprekidno pripadala katastarskoj općini Vitaljina. Tu grubo griješi Dragan Kovačević, kada tvrdi drukčije.
Naime, u vrijeme formiranja k.o. Vitaljina (1837.), dvije nekretnine su "pokrivale" teren, gdje je kasnije izgrađena tvrđava na rtu Oštro.  To su č.zem. 2969 i č.zem. 2970.
Danas, tvrđava na ponti Oštro, upisana je kao č.zgr.  127 k.o. Vitaljina, dok granične nekretnine imaju oznake č.zem. 2969/9, odnosno č.zem. 2970/23. 
Nikada, neka od nekretnina na lokaciji ponte Oštro, nije bila  "izdvojena" iz k.o. Vitaljina. Dragan Kovačević je taj, koji bi se trebao izmučit da dokaže kako k.o. Vitaljina ne pripada Hrvatskoj.
Otok Lastavica (s tvrđavom Mamula), je od osnutka katastra za Kraljevinu Dalmaciju, odnosno od izrade katastarskog plana  k.o. Radovanići (1838.) neprekidno pripadao katastarskoj općini Radovanići. Tu grubo griješi Božo Lasić, kada tvrdi drukčije. 
Naime, u vrijeme formiranja k.o. Radovanići (1838.), dvije nekretnine su "pokrivale" otok Rondón [na jeziku veneto, rondón znači: crna čiopa,  ali otok zovu Lastavica, iako se   lastavica, na jeziku veneto piše: rondinèla]. To su č.zem. 1 i č.zem. 2.
Danas, čitav otok Lastavica (uključujući tvrđavu, nazvanu po nekadašnjem namjesniku Kraljevine Dalmacije, koji se zvao: Lazar Mamula) ima jedinstvenu oznaku katastarske parcele: 3438 k.o. Radovanići. 
Nikada, neka od nekretnina na otoku Lastavica, nije bila  "izdvojena" iz k.o. Radovanići. Teško će Božo Lasić dokazati svoju tvrdnju kojom to opovrgava. 
Dalje, na detalju topografske karte Dalmacije iz 1869., uočljiva je zelena (isprekidana) linija, ucrtana na moru, koja polazi od rta Konfin (tadašnja kopnena granica između Austrougarske monarhije i Osmanskog sultanata) i nastavlja se između ponte Oštro (punta d'Ostro) i otoka Lastavica (Žanjica ili Rondón) i usmjerena je prema otvorenom moru.
Ta zelena isprekidana linija, predstavljala je plovidbeno "razgraničenje" na ulazu u Bokokotorski zaljev, koje je dogovoreno 1862., između Austrougarske monarhije i Osmanskog sultanata. 
Naime, obje navedene države, koje su u to vrijeme imale izlaz na morsku obalu, unutar Bokokotorskog zaljeva, sporazumjele su se o plovidbenom koridoru, pa je tako, svaki brod koji je iz (otvorenog) Jadranskog mora, uplovljavao u Bokokotorski zaljev, s namjerom da pristane (ili da se usidri) u području (akvatoriju) Sutorine (koja je bila pod sultanatskom upravom), odnosno negdje drugdje unutar Bokokotorskog zaljeva (sve ostalo, osim Sutorine, pripadalo je Austrougarskoj), morao ploviti istočno od (isprekidane) zelene linije.
Analogno je važilo i prilikom isplovljavanja.
Napominjem, da su Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija,  2002. godine zajljučile Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju (navedenih) država, a od 2006. godine, taj se Protokol nastavlja privremeno primjenjivati u odnosima između Republike Hrvatske i Republike Crne Gore.
Ono što je posebno zanimljivo, to je privremeno razgraničenje na moru, koje dosta sliči spomenutom "razgraničenju" iz 1862. godine.
Kao privremena morska granica unutar  Bokokotorskog zaljeva,  povučena je, prema tom Protokolu,  dužina od rta Konfin do točke [T2], koja je udaljena 3 kabela (555.6 m) od rta Oštro (Hrvatska) prema rtu Veslo (Crna Gora). 
Izvan Bokokotorskog zaljeva, privremena granična linija na moru između  Hrvatske i Crne Gore, označena je linijom,  koja od točke [T2] "ide" 12 Nmprema otvorenom moru (pod azimutom 206°).
Navedenim Protokolom iz 2002. potpuno je riješen spor između Crne Gore i Hrvatske oko bilo koje nekretnine iz k.o. Vitaljina, ali nije trajno određena granica na moru. 
Po mom mišljenju, kad bi Hrvatska, uspjela "odmaknuti" točku [T2] od rta Oštro prema rtu Veslo,  za još oko 3.5 kabela, bilo bi to pravično razgraničenje, jer bi  tada udaljenost  točke [T2]  od ponte Oštro, kao i od otoka Lastavica, bila jednaka (oko 1200 m).
Konačno, Dubrovačka republika je pontu Oštro kupnjom stekla, više od 4 stoljeća prije osnutka katastra za Kraljevinu Dalmaciju.
Od "pamtivijeka" se lokacija Konfin tako zove [confìn,  na jeziku veneto, znači: granica], jer je tamo vijekovima bila državna granica, a cestovni granični prijelaz (sa hrvatske strane) se isto zove po toponimu Konfin, kao i rt iz spomenutog Protokola.

Objašnjenje profesora Legaza smo proslijedili načelniku Općine Konavle Božu Lasiću, koji je shvatio svoju pogrešku. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:

Nakon što smo iz službenih krugova Crne Gore nedavno doživjeli ponovno svojatanja poluotoka Prevlake reagirao sam kao što jedino može reagirati Hrvat i Konavljanin. Prilikom tog mog istupa sam naglasio kako je Prevlaka oduvijek bila Hrvatska, a pogrešno sam naveo kako je i Mamula katastarski pripadala nama.

Na to mi je skrenuta pažnja od strane dubrovačkih novinara kojima se obratio gosp. Igor Legaz.

Naglašavam kako sam osobno bio isprovociran s tvrdnjama gos. Dragana Kovačevića koji u današnje vrijeme spominje reviziju granica pozivajući se na nekakvo povijesno pravo na danas neotuđivi i neosporni dio Hrvatske. Tom promašenom logikom bile bi upitne sve granice današnjih država u Europi uključujući i Crne Gore, a na tom tragu podsjetit ću da je do 1918. cijeli bokokotorski zaljev pripadao Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a koja je bila u sastavu Austrougarske. Dakle moja tvrdnja je bila provokacija na provokaciju, no priznajem kako nije bilo pametno spuštati se nivo provokatora, mea culpa. 

Mislim kako bi trebalo reći da je gosp. Legaz zorno pokazao na kartama da je Prevlaka neotuđivi dio RH, te kako oni koji to žele shvatiti to itekako mogu razumjeti.

Nadalje u svom dopisu on iznosi zanimljiv prijedlog određivanja rješenja razgraničenja na moru u kojem predlaže da se privremena granična linija na moru pomakne kako bi bila na jednakoj udaljenosti između rta Oštro i otoka Lastavica.

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…