Gradska vijećnica Viktorija Knežević uoči sjednice dubrovačkog Gradskog vijeća koja će se održati u utorak, osvrnula se na opsežan dnevni red s 53 točke. Izdvojila je teme koje smatra najvažnijima, među kojima su vrtići, Advent, javna nabava, gradska imovina, placa i kruzeri, a najavila je i niz amandmana i prijedloga.

Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:

ŠTO NAS ČEKA NA SJEDNICI GRADSKOG VIJEĆA IDUĆI UTORAK?

53 točke dnevnog reda, a zapravo nekoliko vrlo jednostavnih pitanja.

Neke imaju naslove od kojih koncentracija padne već negdje kod „Prijedloga odluke o izmjenama i dopunama…“, ali iza njih su vrlo konkretne stvari: vrtići, Advent, placa, javni novac, gradski stanovi i poslovni prostori, dimnjačari, groblja, kruzeri…

Pa evo što mi se čini najvažnijim.

VRTIĆI – Grad povećava subvencije privatnim vrtićima na 310 eura za vrtićko i 330 eura za jasličko dijete. To je dobra vijest za sustav u kojem mnoge obitelji privatni vrtić ne biraju, nego ga moraju koristiti jer u gradskom nema mjesta. Ali istodobno se ukida ograničenje cijene koju privatni vrtić može naplatiti roditeljima. Zato VEĆA SUBVENCIJA NE ZNAČI AUTOMATSKI I MANJI RAČUN ZA RODITELJE. To ćemo morati pratiti.

ADVENT – Pred nama su nova pravila za korištenje javnih površina. Pripremila sam amandmane kojima tražim veću transparentnost, objavu bodovanja i jasnija pravila o sukobu interesa. I odmah da riješimo dilemu: NIJEDAN AMANDMAN NEĆE UGASITI LAMPICU, ZAUSTAVITI KONCERT NITI ODGODITI ADVENT. Izjava o sukobu interesa ne smeta glazbi, a objavljeni bodovi ne kvare kuhano vino.

JAVNA NABAVA – „Jednostavna nabava“ zvuči kao toner i fascikli, ali riječ je o poslovima do 50.000 eura za robu i usluge i čak 100.000 eura za radove. Zato sam predložila dodatna pravila transparentnosti, objavu ugovora i njihovih izmjena te bolju kontrolu postupaka. ŠTO JE JAVNOSTI LAKŠE VIDJETI KAMO IDE JAVNI NOVAC, TO JE MANJI PROSTOR ZA POGODOVANJE.

PLACA – Ovdje ću uzeti jedan mali politički bod. Ranije sam predložila da potpore prvenstveno idu LJUDIMA KOJI STVARNO PROIZVODE I PRODAJU SVOJE PROIZVODE, a ne običnoj preprodaji. Vladajući su to sada u bitnome prihvatili. I dobro da jesu. Meni je važnije da dobra ideja počne funkcionirati nego čije će ime na njoj pisati. Ostala je još mala tehnička korekcija vezana uz ribare koju sam predložila amandmanom.

GRADSKI NOVAC – Odlučujemo i o raspodjeli rezultata poslovanja za 2025., među ostalim o više od 1,4 milijuna eura za subvencioniranje javnog prijevoza. Tražila sam dodatna pojašnjenja jer računovodstveni „višak“ nije isto što i vreća slobodnog novca koja je slučajno ostala u gradskoj blagajni. Građani moraju moći razumjeti što se prenosi, zašto i kamo ide.

SANITAT – Jedna od manje zvučnih, ali vrlo zanimljivih točaka odnosi se na upravljanje gradskom telekomunikacijskom infrastrukturom. Gradu bi pripadalo 30 posto NETO DOBITI, dakle nakon troškova. Zato je moje pitanje vrlo jednostavno: 30 POSTO OD ČEGA? Prije glasanja treba znati koji se troškovi priznaju i tko ih kontrolira.

GROBLJA I DIMNJAČARI – To su odluke koje nitko ne čita dok mu ne zatrebaju. U materijalima sam pronašla ozbiljna pitanja oko prava korisnika, cjenika, ugovornih odnosa i nadzora te sam o tome unaprijed pisala Službi Gradskog vijeća. Ako odluka nije dovoljno pripremljena da se o njoj odgovorno glasa, treba je doraditi.

POVIJESNA JEZGRA – Pred nama je i program pomoći stanovnicima za obnovu tradicionalne stolarije. To ima smisla: ako od ljudi tražimo da čuvaju škure, prozore i izgled povijesnih kuća, razumno je da Grad sudjeluje u dodatnom trošku.

GRADSKA IMOVINA – Raspravljamo i o stanovima, poslovnim prostorima i zemljištima u vlasništvu Grada. Grad ima informacijski sustav registra nekretnina, ali građani ga još ne mogu otvoriti. A meni je stvar jednostavna: REGISTAR NIJE REGISTAR AKO GA GRAĐANI NE MOGU VIDJETI. To je njihova imovina.

I KONAČNO – KRUZERI. Za ovu sjednicu predložila sam dopunu dnevnog reda kojom tražim da Dubrovnik pokrene inicijativu za izmjenu državnih pravilnika koji ograničavaju prihode gradova luka od kruzera.

Prema našim izračunima, zbog sadašnjeg modela Dubrovnik godišnje ostaje bez više od 6 MILIJUNA EURA potencijalnog prihoda.

Nisam pritom predložila samo da pošaljemo Zagrebu još jedan dopis. Pripremila sam i nacrte potrebnih izmjena pravilnika i usporedbu s drugim europskim gradovima lukama.

Dakle, NE TREBAJU PUNO MISLITI. Treba samo malo dobre volje.

I još smo na vrijeme da, ako se stvar brzo pokrene, Dubrovnik veći prihod ima već iduće godine.

Na kraju, iza svih tih 53 točke stvarno se vrti nekoliko običnih pitanja: MOŽEMO LI VIDJETI KAMO IDE JAVNI NOVAC? ZNAMO LI TKO DOBIVA GRADSKU IMOVINU I ZAŠTO? POMAŽEMO LI LJUDIMA KOJI ODRŽAVAJU ŽIVOT U GRADU? I NAPLAĆUJE LI DUBROVNIK SVOJU VRIJEDNOST ONDA KADA TO MOŽE?

Ako na to možemo jasno odgovoriti, napravili smo svoj posao. Ako ne možemo, neće nas spasiti ni stopedeset stranica obrazloženja.