Za vrijeme izolacije zbog koronavirusa, nasilje u obitelji je poraslo. Zlostavljači su više vremena provodili u svoja četiri zida i pod pritiskom još više pucali. Zlostavljane žene obratile su se našoj redakciji jer su u cijeloj svojoj nezavidnoj situaciji naišle na zid. 

– Govore se neistine o postojanju Sigurne kuće u Dubrovniku. Izgleda kako je kod nas potpuno legitimno govoriti ovakve laži. Političari računaju na inertnost javnosti…kazala nam je naša čitateljica čija je prijateljica tražila pomoć. 

– Poruka koju je dobila jest, da joj sustav ne može pomoći i da nikoga nije briga. Vidim kako se političari hvale svojim postignućima i kažu Dubrovnik ima Sigurnu kuću. Pa nema je! Laž će se ponoviti nebrojeno puta, ipak je sada vrijeme kada nam političari pokazuju koliko su dobroga napravili. Zar je moguće da se na ovaj način brinemo o najugroženijima? Zar je moguće da se o ovim temama laže, a laž se prikriva tajnim adresama? Nema veze što je to nekome zadnja slamka spasa?!

Druge dvije žene (podaci poznati redakciji) upućene su na Centar za socijalnu skrb, te su im tamo, kako tvrde, rekli kako na našem području Sigurne kuće nema. Te žene u svoj svojoj muci, moraju odvesti djecu u neki drugi grad, primjerice Zagreb ili Rijeku. 

Potražili smo odgovore na nekoliko adresa. Župan Nikola Dobroslavić je i u travnju ove godine rekao kako Sigurna kuća na našem području postoji, a što su potvrdili i u odgovoru na naš upit:

U  Dubrovačko-neretvanskoj županiji, kao što je više puta ponovljeno, postoji organizirani smještaj za žrtve obiteljskog nasilja – „Sigurna kuća“, koji je na raspolaganju eventualnim žrtvama putem Centara za socijalnu skrb u Županiji. 

Potom smo isto upitali i Dubrovačku biskupiju, jer se navodilo kako DNŽ u suradnji s biskupijom pomaže zlostavljanim osobama: 

– Obiteljsko savjetovalište Dubrovačke biskupije unutar svojih programa pruža psihološku pomoć onima koji mu se obrate. U slučajevima kada se radi o obiteljskom nasilju, zakonski protokol je da se nasilje prijavi nadležnoj policijskoj postaji, a žrtve se upute na Centar za socijalnu skrb, koji je, u slučajevima kada je to potrebno, jedini nadležan za upućivanje u “Sigurne kuće“.

U dogovoru između Dubrovačke biskupije i Dubrovačko-neretvanske županije osigurana je lokacija Sigurne kuće na području Dubrovačke biskupije.

Pitali smo se kako je moguće da Centar za socijalnu skrb ne zna tu informaciju? 

Vezano za Vaš upit, a koji se odnosi na Sigurnu kuću odnosno sklonište za žrtve obiteljskog nasilja izvješćujemo Vas sljedeće:

U slučaju saznanja o obiteljskom nasilju Centar za socijalnu skrb sukladno zakonskim ovlastima stupa u kontakt sa žrtvama obiteljskog nasilja i tijekom razgovora sa žrtvom istoj se odmah nudi mogućnost hitnoga smještaja u za to predviđeno sklonište za žrtve obiteljskog nasilja.

Zakonom o socijalnoj skrbi kao i Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi propisane su nadležnosti jedinica lokalne i područne ( regionalne ) samouprave a koje uključuju i njihove obveze u cilju zbrinjavanja i potpore žrtvama obiteljskog nasilja.

Svi podatci koji su vezani uz sam smještaj osobe, uključujući osobne podatke i lokaciju predstavljaju službenu tajnu.   

Poslali smo ponovo upit Centru, 26. svibnja i tražili decidiran i jednostavan odgovor, postoji li Sigurna kuća ili ne? Nismo tražili lokaciju niti adresu, međutim do objave ovog teksta, odgovor još nismo dobili.

Udruga DEŠA na području DNŽ pruža podršku emocionalnu, psihološku podršku žrtvama i svjedocima, informacije o pravima prije prijave nasilja,, nakon prijave nasilja te za vrijeme trajanja sudskog postupka.

– Mi kao udruga nemamo ovlasti tražiti smještaj za naše korisnike u Sigurnoj kući. Ako se osoba boji za svoju sigurnost i život,  jasno dajemo do znanja da ovakva mogućnost postoji, ali da to pravo moraju zatražiti putem institucija, prvenstveno CZSS, policije.. 

Nakon prošlotjednih natpisa u medijima, a kako nam je informacija važna, prošli tjedan smo uputili dopis na Dubrovačko neretvansku županiju. U odgovoru koji smo zaprimili stoji da u Dubrovačko neretvanskoj županiji postoji Sigurna kuća kao privremeno rješenje, da se radi na trajnom rješenju te da su podaci u pogledu Sigurne kuće tajni. 

Prema Zakonu o socijalnoj skrbi, žrtvama obiteljskog nasilja osigurava se privremeni smještaj u kriznim situacijama u trajanju do godinu dana (djetetu i odrasloj osobi).  Smještaj u skloništu za žrtve nasilja u obitelji moguće je osigurati osobnim kontaktom skloništa, samoincijativno ili posredstvom centara za socijalnu skrb i policije te u slučaju premještaja, na zahtjev drugog skloništa ili doma.     

Ukoliko žrtva nasilja traži smještaj u sklonište ili Dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji, od nadležnog centra za socijalnu skrb može zatražiti  poduzimanje mjera potrebnih da se odmah smjesti u odgovarajuće sklonište.

Ukoliko ne postoji u županijama na kojima na čijem području žrtve žive, provjera se imali mjesta u drugim županijama te se žrtva može uputiti i izvan mjesta boravka, kazali su iz udruge Deša Dubrovnik.

Nadamo se kako Sigurna kuća zbilja postoji jer ako se laže zlostavljanim osobama i na taj način štite zlostavljači, a agonija žrtava produbljuje je za svaku osudu. Saznat ćemo istinu, na ovaj ili onaj način jer ako se iduća žrtva javi nekome od nadležnih, a ne bude upućena u Sigurnu kuću na području Dubrovačko-neretvanske županije, o tome ćemo obavijestiti javnost.