Ošlje je malo mjesto Dubrovačkog primorja s velikim sjećanjem. Na hrvatskog domoljuba, vizionara i mučenika Pera Beatovića.

Jučer, 11. veljače 2026. bila je trideset i šesta godišnjica njegove smrti. Puno je toga stalo u njegovih jedva trideset godina doživljenog života. Ipak, bilo je dovoljno da ostavi itekakav trag koji nije izblijedio ni desetljećima poslije.

Pero Beatović bio je utemeljitelj NK Croatia Ošlje. Osnivačka skupština održana je 10. travnja 1981. Prvotno je klub dobio odbijenicu zbog trobojnice bez socijalističkih oznaka. Sam naziv kluba za to vrijeme bio je sporan. Na dnu hrvatskog grba stajali su inicijali Pera Beatovića. Službeno je NK Croatia Ošlje osnovan 26. ožujka 1983. Već dvije godine kasnije, odlukom Izvršnog vijeća Općine Dubrovnik zabranjen mu je rad zbog znakovlja koje je kako su naveli vrijeđalo nacionalne osjećaje građana.

Jučer su u njegovom rodnom selu položeni vijenci, a potom je održana i misa zadušnica. Okupila se Perova obitelj, prijatelji, igrači. Pamte ga kao momka s vizijom, čovjeka snažne volje i izraženog osjećaja pripadnosti svom narodu. Hrvatsku je vidio kao slobodnu i nezavisnu državu. Kažu i kako nije znao puno o nogometu, ali je preko sportskog projekta htio progurati hrvatsku priču i tako hrvatski grb na dresu malog seoskog kluba nije bio bezazlen detalj.

Pero je bio četvrto dijete u obitelji Beatović.

-Bio je dobar i kao dječak, svakome bi pomogao i svakome sve dao. Sebi najmanje. Bio je inžinjer cestovnog prometa, zrakoplovstva i ekonomist. Tri fakulteta je završio! Imam još doma njegov diplomski rad i diplomu, kroz suze priča Perova deset godina starija sestra Ane.

Njezin je brat ljeti radio kako bi sebi mogao omogućiti školovanje.

-Bio je progonjen, nikada mu nisu dali mira, a borio se samo za svoju Hrvatsku, koju nije dočekao. Gdje god je išao, odvodili su ga i maltretirali, zatvarali. Mnogi od njih koji su mu to radili, nisu živi danas. Ali, znate, njemu nije bilo žao umrijeti za Hrvatsku..Gleda on nas s nebesa, sigurna sam. Vazda je Boga molio…Tolike škole izučio, a uništili su ga…

Tri godine mlađi brat Niko kaže kako su se kao braća dobro slagali.

-Imali smo dobro i sretno djetinjstvo, a onda je Pero prvo pošao studirati u Grad ekonomiju, a potom je nastavio studiranje u Zagrebu. Kada je osnovao NK Croatia Ošlje bio sam jedan od igrača i prvi tajnik kluba. Morao sam na odsluženje vojnog roka 1983. pa me na tom mjestu naslijedio Ante Ereš.

Mlađi Beatović kaže kako im je 1985. umrla majka, a Pero nije mogao doći na sahranu, jer je po tko zna koji put bio- u zatvoru. Priču potvrđuje i sestra Nedjeljka.

Naime, Pero Beatović stalno je bio privođen, zatvaran i proživljavao torture i batinjanja radi hrvatske ideje.

-Bio bi sve dao za hrvatsku državu!, kaže nam Niko.

Studentskih dana Pera Beatovića spominje se Zdravko Bazdan.

-Pobliže smo se upoznali 79 ili 80 u domu u Zagrebu. Dolazio je kod nas u dom, bio je na prvoj godini fakulteta. Intezivno smo se družili sve do kraja mog školovanja. Poslije smo se viđali povremeno, nisam bio s njim kada je osnivao klub, ali sam bio nazočan na prvom skupu HDZ-a u Ošljem, prije izbora, u siječnju 90. Rekao mi je tada pok Ivo Jelić kako je prvi “izlazak” HDZ-a iz Dubrovnika bilo upravo ovdje zbog poziva Pera Beatovića. Tada je stavio akcent na reaktivaciju NK kluba Croatia Ošlje.

Bazdan kaže kako je Beatović njemu i cimeru Pavu Matkoviću u Zagrebu za vrijeme studiranja govorio o hrvatskoj ideji.

-Bili smo seoska djeca, primorska, nismo imali solada za lunjanja i izlaske vanka. Družili smo se po domu, među nama je bilo i Hercegovaca i Duvnjaka, ljudi koji su bili svakako bili skloniji slušati o tome, dodao je Bazdan te nazvao Pera Beatovića vrlo naprednim u to vrijeme i čovjeka kojeg je bilo “teško pratiti”, a klub je bio iskorak i jako važan za mještane.

Pero Beatović je bio i u Karaci, na prvom osnivanju dubrovačkog HDZ-a. Dr Franjo Tuđman je poslao iz Zagreba njega, Nika Gunjinu i Ivana Bobetka da se pridruže tadašnjem pokretu za hrvatsku državu. Kako kažu njegovi prijatelji, preko 150 ljudi je s našeg područja učlanio u HDZ, kako bi zaživjela nova dugoočekivana država.

Fra Stipan Šarić, župnik u Ošlju i Topolom stigao je u Ošlje baš 2013. kad se slavilo trideset godina osnutka NK Croatia Ošlje. Te godine okupili su se i mnogi bivši igrači, održao se i turnir.

– Tada sam osjetio što znači taj klub, taj znak i zastavica s grbom i prvim bijelim poljem..Na dnu zastavice stajalo je PB, nisam znao što to znači. Dok sam živio u BiH, znao sam za tu zastavicu, tko je imao, tadašnja milicija bi ga zaustavljala, ispitivala..U vrijeme bivše države je to bio prvi klub s takvim amblemom i zove se Croatia! Čak su i neki svećenici igrali u klubu. Pero je bio jedan vitez koji je promišljao kako će ipak jednog dana Hrvatska biti slobodna. Hvala Bogu…On to nažalost, nije dočekao, puno je propatio, često je vođen na mukotrpna ispitivanja, mučen je i vjerujem kako je od tih posljedica i umro. Sjećamo se i uvijek ćemo se sjećati i ovo je nešto uistinu veliko za ovako malo mjesto…Jedan obični mali čovjek je pokrenuo lavinu. Takvi su ljudi bili poticaj da imamo državu danas.

-Svakog utorka smo imali sastanke, počinje svoju priču o prijateljstvu s Perom Beatovićem Stjepan Markić.

-U Predsjedništvu kluba bilo nas je devet. Svi su umrli osim mene i Ante Ereša. Bio sam nazočan kad je Pera na telefon zvao osobno Franjo Tuđman.

Markić priča kako su išli na gostovanja s klubom.

-Svakog utorka smo se sastajali, određivali tko će biti vođa puta. Bili su tu i Pero Ljubišić, Vinko Bašić, Stijepo Čikato, Stijepo Jeljenić i još nekih koji nisu dolazili na sastanke. Pok Pero nije imao novaca, pa sam financirao klub, jer sam tada to mogao. Trebalo je platiti put, dresove, delegate… Nije mi žao.

Pet puta su i Stjepana Markića privodili u tadašnju miliciju na obavijesne razgovore. Privođen je bio i zbog zastavica i naljepnica sa znakovljem kluba.

-NK Croatia Ošlje je mogu slobodno reći začetak Republike Hrvatske! Ona se ovdje rodila! Pero je za sve ispaštao…Nije za kruha imao, ali bio je najškolovaniji čovjek od svih nas. Bio je pametan i iznimno sposoban, a Hrvat od glave do pete! Vazda nas je pratilo dvadeset milicajaca. Na gostovanjima smo se prije utakmica prekrstili. Jednom je sudac, vidjevši to, svirao kraj i prekinuo utakmicu.

Perov prijatelj dalje dodaje kako je gledao da u klubu bude i nacionalnih manjina.

-Nije on gledao tko je tko, ali je želio svoju državu.

Jednom je, kaže radio u baru do 4 ujutro, a u 6 mu je na vrata pokucala-milicija.

-Dan prije smo imali neki sastanak, a oni su bili upoznati sa sadržajem. Znači netko među nama nas je izdao….Ispričao njima. Nije se moglo svima vjerovati…

Pripadnici ondašnje Udbe dolazili su u malo primorsko selo.

-Došli su s zagrebačkim registracijskim oznakama, na gumno. Cijelu kuću su pretražili, a Perova majka je tada umirala od raka. Tražili su nešto, a ništa nisu našli…

Često se u Ošlju u negativnom kontekstu spominju imena pripadnika tadašnjeg Socijalističkog saveza omladine RH i pojedinih novinara iz tog vremena koji su medijskim napisima progonili lik i djelo Pera Beatovića. Kažu moji sugovornici: to su oni koji su tada izgubili državu.

-Uspjeli su, ugasili su klub, kaže nam Stijepo Grljević koji je prvi put priveden u stanicu zbog priče oko NK Croatia Ošlje, a imao je petnaest godina.

-Ispitivao me neki Zedniček, a sva pitanja su se svodila na Pera. Osamdeset posto pitanje je bilo usmjereno na priču oko njega. Bio sam dijete, nije mi bilo svejedno. Ali, Pero im je bio fokus, htjeli su uništiti njega i gotovo. Znaš, kad je bio taj famozni sastanak oko kluba, osamdeset posto ljudi nije došlo, jer su se bojali..

Grljević kaže kako je Beatović imao ideju da organizira sportsko društvo, da se ne bazira samo na nogomet. Htio je napraviti i igralište za veliki nogomet.

Mato Markić bio je igrač kluba. Imao je trideset godina. Prisjeća se zabrana i pritisaka.

-Igrao sam inače nogomet, a s Perom sam i rodbina, pa sam u klub doveo i sedam-osam afirmiranih igrača. Nisu nam htjeli dozvoliti igranje u Lapadu, nije bilo šanse. Jednom se naš golman Ivica Bogoje prekrstio prije nego što su mu opucali penal, drugi dan klub zatvoren, svi na saslušanje! Nakon pet kola netko donio vino “Hrvatica”, opet klub zabranjen! Za mene je Croatia bila nešto posebno! Igrali smo s ponosom! Đe god smo došli: na Pelješac, u Konavle, Župu, svi su bili uz nas! Ali, udbaši su nas pratili…

Markić je i jedan od organizatora obljetnica NK Croatia Ošlje.

-I kad su teška vremena bila, kad je nešto trebalo za proslavu, ništa nije bilo problem. Svi su rado sudjelovali kad bi se spomenuo klub.

Jednu večer su imali zabavu, priča nam Mato, a ujutro svi u Vilu Palmu!

Grljević i Markić kažu kako je Ošlje, koje danas ima svega 40-1k stanovnika teško stradalo i u Domovinskom ratu. Svaka kuća koja je imala mladog čovjeka zapaljena je.

Za užu i širu obitelj i prijatelje Pera Beatovića njegova smrt bila je cijena koju je platio jer je razmišljao izvan dopuštenih okvira. Njegovo ime se u Dubrovačkom primorju spominje s velikim pijetetom, kao izraz identiteta i ponosa, ne samo kao bolno sjećanje.

Ovo nije samo priča o sportu. Ovo nije samo priča o lokalnoj memoriji. Ovo je priča o čovjeku koji je smatrao da ima pravo na identitet. Ovo je priča o čovjeku koji je platio životom svoja uvjerenja.

Pero Beatović je umro u svojoj kući u Ošljem, sestri na rukama u svojoj tridesetoj godini. Posljednje godine života proveo je na dijalizi jer su mu otkazali bubrezi. Obitelj smatra da je to bila posljedica dugogodišnjeg batinanja ljudi iz onoga sistema kojima nije odgovarala Perova borba za nezavisnom i slobodnom državom Hrvatskom.

Priču o klubu NK Croatia Ošlje tek smo započeli. Pisat ćemo o onima koji su ga pokušali zabraniti. O onima kojima Hrvatska nije bila san koji Pero Beatović nije doživio.

Nastavit će se.