SDP-ova gradska vijećnica Anita Bonačić Obradović referirala se na izjave Ranka Milića, zastupnika u skupštini Podgorice o sudjelovanju i ponosu na napad na Dubrovnik u Domovinskom ratu.
Inače sam mišljenja kako ovakvim budalama ne treba davati previše pažnje ali izjava podgoričkog odbornika Ranka Milića da je ponosan na svoje sudjelovanje u “operaciji Dubrovnik” i da to nije bila sramna, nego “patriotska” akcija, ne da je uvreda Dubrovniku već je i uvreda zdravom razumu. To je uvreda istini, žrtvama i svima koji znaju što se ovdje dogodilo.
Dubrovnik, Župa i Konavle nisu bili nikakav vojni cilj koji je JNA trebala “osloboditi”. Dubrovnik i okolica su bili pod granatama i teškim napadima agresorske horde. Bez vode, bez struje, s civilima u skloništima i Starim gradom pod projektilima. O tome ne postoji “druga strana priče”. Postoje presude, postoje dokumenti, postoje mrtvi, ranjeni i srušeni domovi.
Nažalost, ponovno izostaje reakcija gradonačelnika i Vlade. Očekivala sam brzu i nedvosmislenu reakciju gradonačelnika grada Dubrovnika, Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Ovakve izjave ne smiju ostati bez službenog odgovora, uključujući i protestnu notu te razmatranje proglašenja Ranka Milića nepoželjnom osobom u Republici Hrvatskoj.
Dubrovnik zna razlikovati narod od politike. Znamo da su u Crnoj Gori postojali ljudi koji su se ratnoj politici protivili, kao što postoje i danas oni koji se te politike srame.
Zbog Dubrovnika, zbog žrtava i zbog istine, na ovakav povijesni revizionizam ne smije se odgovoriti šutnjom.
Zašto Mato Franković sada šuti?
Šutio je dok je Vučić napadao dostojanstvo Domovinskog rata na taraci Hotela Excelsior kada je tada izjavio da oni ‘drugačije gledaju’ na ono što se dogodilo ‘91. Pa je šutio kada je Vučić ove godine u Trebinju rekao kako Srbija “nikada nije nikoga napala”, i sada opet šuti.
Sramotno
