Često ignoriraju kad ih zovete. Legnu vam na tipkovnicu kad radite nešto važno. Ignoriraju skupe igračke i krevetiće koje ste im kupili i smjeste se u kartonsku kutiju u kojoj su stvari stigle. Ako u tri ujutro odluče da je idealno vrijeme za trčanje kroz stan, teško ćete ih uvjeriti u suprotno.

Često zure u vas s facom: “Nevjerojatno je da živim s ovom osobom koja je zadužena za moju prehranu.” Posebno su talentirane za osuđujuće poglede tipa: “U tome ćeš vani?”, “Dakle, to zoveš večerom?”

Prate nas svukuda, pa i dok sjedite na zahodskoj školjci. Mirna mačka koja vas je dosada apsolutno ignorirala, odjednom mora s vama unutra, kao da joj o tome ovisi život. Kad otvorite konačno vrata, samo pogledaju i – odu. Nisu ništa trebale.

Čaša stoji na rubu stola. Iako vičete “Neeee”, ona prilazi i pomakne je malo, pa još malo, dok je ne baci.

Kad u zdjelici ima hrane, kao da je nema. Sjedi kraj nje i mjauče kao da nije jela od lani. Imaju vrlo jasne preferencije o tome gdje, kako i što žele jesti.

Nekada dođu do vas, maze se, trljaju, legnu kraj vas. Vi zaključite da se želi maziti. Pomazite je, a onda se šape i kandže i zubi zabijaju u vašu ruku.

Bez obzira na sve, ludo ih volimo.

Danas je Svjetski dan mačaka, hvala im što su nam učinile uslugu i dalje žive s nama.