Vihor rata zahvatio je Dubrovnik svom silinom. Na Osojniku je tog 05.listopada 1991.svoj život ostavilo šest mladih dubrovačkih branitelja: Tonio Bogdan, Nikša Galov, Mladen Kozina, Tino Maračić, Željko Martinović i Ivo Vukasović.

Drago Miklaušić poginuo je istog dana u Mlinima, prilikom izvršenja borbene zadaće. 

Neprijateljska vojska napala je brod Perast i 5.listopada 1991. posadi koju su činili upravitelj stroja Pero Sršen, motorist Antun Marić i kormilar Niko Nodilo, nije bilo traga. Jadrolinija je tražila od viceadmirala Vojnopomorskog sektora Boka, Miodraga Jokića da se njihove kolege puste na slobodu, ali je Jokić lagao kako su se pomorci predali i kako su odvedeni u logor u Bileći.

Pero Sršen, Antun Matić i Niko Nodilo ekshumirani su u Slanome, nakon oslobađanja mjesta i u kolovozu 1992.pokopani su na rodnom Mljetu.

Slična sudbina zatekla je i Želimira Žanetića, pripadnika pričuvnog sastava MUP-a, koji je upao u četničku zasjedu u Slanome i dugo se smatrao nestalim.

Sva četvorica Hrvata ubijena su od neprijateljske ruke. U Konavlima su tog crnog 05.listopada poginuli Niko Mujo i Stijepo Škobelj.

Dragan Komlenac, smrtno je stradao nesretnim slučajem 5.listopada 1991. u Sustjepanu.