FOTOREPORTAŽA! Otišla sam u Grad vjetra, popila čaj na liticama Azerbajdžana i zavirila u skrivene kutke zemlje

3320

PIŠE: MARIJA NJAVRO

Od tri glavna grada zemalja Južnog Kavkaza Baku me je najviše dojmio. Njegova vibra i taj spoj ultra modernog i urbanog, a u drugu ruku tradicionalnog u potpunosti me osvojio.

Ako često putujete i dobro ste organizirani, lako je pronaći jeftine letove iz Hrvatske za Azerbajdžan na nekoliko dana. U mom slučaju let je bio Zagreb–Istanbul–Baku, s minimalnim čekanjem u Istanbulu. Najskuplji dio putovanja bile su avionske karte – oko 300 eura. Sve ostalo, od smještaja do hrane i pića, bilo je izuzetno povoljno.

Smješten na obali Kaspijskog mora, glavni grad Azerbajdžana Baku siguran je za turiste kao i za turističke obilaske. S oko dva milijuna stanovnika grad je poznat po svojoj raznolikoj kulturi, luksuznim trgovačkim centrima i bogatoj gastronomskoj ponudi. Zovu ga još i Grad vjetra zbog jakih vjetrova s Kaspijskog mora, ali i Grad plamena zbog plinskih izvora koji spontano gore.

Glavni grad Azerbajdžana Baku noću.

Kad govorimo o samoj državi, Azerbajdžan je značajan proizvođač nafte, kao i prirodnog plina. U regiji je važna i proizvodnja soli koja se koristi kako za domaće potrebe, tako i za izvoz u susjedne zemlje. Sve to skupa itekako je ključno za ekonomiju zemlje.

Dok se vozimo na zanimljivu turu gdje ćemo obići popularne znamenitosti, vodič Namig odgovara na razna pitanja grupi od nas osam. Spominje standard i prosječne plaće. Iako je glavni grad izuzetno razvijen s većim plaćama, ostatak države ima niži životni standard i prosječne plaće koje su znatno manje.

Problemi su svugdje u svijetu više manje isti pa tako i ovdje ljudi negoduju zbog prometa i misle ‘nigdje nema ovakvih gužvi kao kod nas’. U centru Bakua vozači svakodnevno svjedoče prometnim gužvama, osobito u popodnevnim satima.

Gužve u prometu dio su svakodnevice stanovnika Bakua

Prevelikih gužvi pak nije bilo na cesti koja nas je vodila prema predivnim krajolicima i našoj prvoj postaji – ružičastom jezeru smještenom u naselju Masazir, jugoistočno od Bakua. Ovo nije jedino ružičasto jezero u svijetu, ali je stoljećima bilo poznato po proizvodnji soli. Uživo doista nestvarno, baš kao i šarene planine Candy Cane Mountains. Stvorene su za pješačke ture, a ime su dobile upravo iz razloga što podsjećaju na šarene bombone. Namig objašnjava kako je upravo ovo područje nekad bilo prekriveno morem. Lagana kiša nije nas dugo zadržala ovdje. Brzo nastavljamo avanturu i vozimo se brdovitim područjem do planine Beshbarmag ili u prijevodu planine Pet prstiju.

Ružičasto jezero i Candy Mountain

Pola sata trajao je uspon do vrha. Ako ste u top formi teško je, ako niste, još je teže. Ali isplati se popeti na vrh jer na liticama planine vas očekuju domaćini velikog srca koji nude crni čaj za okrjepu, a pogled u daljinu seže prema Kaspijskom moru. Brzo se zaborave dramatične stijene kad ispred sebe imate beskrajno plavetnilo neba i mora.

Jedan dan dovoljan je za obilazak atrakcija izvan Bakua. Uz odličnog vodiča možete kvalitetno ručati i kušati autentična jela. Moj odabir bio je riblji kebab, Baliq kababi – ukusno i fino, za prste polizati.

Azerbajdžanci su iznimno gostoljubivi, srdačni domaćini koji drže do tradicije i rado dijele ono najbolje što imaju. Ponosni su i na održavanje F1 utrke, Grand Prix Baku, koja se vozi na gradskoj stazi. Pripreme su u završnoj fazi, a ulaznice su dostupne. Rujan nije toliko vruć, pa je idealna prilika za putovanje u Baku na Veliku nagradu Azerbajdžana. Direktno možete iz Budimpešte, a iz Zagreba s presjedanjem u Istanbulu.